Novi suvremeni prijevod Biblije, na kojem se radilo punih dvadeset godina u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, postigao je nezapamćen tržišni uspjeh. Rasprodan je u manje od mjesec dana, no golemi interes pratila je i vala kritika, osobito unutar Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Gostujući u studiju Dnevnika Nove TV, teolog Anton Šuljić iznio je niz primjedbi, istaknuvši kako je početno oduševljenje kod mnogih zamijenilo razočaranje.
Glavni razlog kritika je suvremeni, govorni jezik koji je, prema Šuljićevim riječima, „shematiziran, pa i osiromašen“. Posebno je naglasio gubitak prošlih glagolskih vremena koja biblijskom tekstu daju specifičnu težinu i svečanost.
Osim jezičnih rješenja, sporno je i pitanje službenog statusa. Šuljić upozorava kako javnosti nije jasno naglašeno da ovaj prijevod nema odobrenje Biskupske konferencije, što je nužan uvjet da bi se izdanje smatralo „katoličkom Biblijom“. Ukazao je i na uredničke propuste te ocijenio da je projekt, unatoč dugom nastajanju, objavljen „brzopleto“.
Kao najzorniji primjer navedena je molitva Očenaš. Dok su vjernici generacijama navikli na zaziv „Oče naš, koji jesi na nebesima“, novi prijevod donosi verziju „Naš Oče na nebu“. Takve promjene tona, smatra Šuljić, bitno utječu na doživljaj molitve i duhovni identitet vjernika.
Ovako u novom prijevodu izgleda molitva Očenaš:
“Naš Oče na nebu,
neka se poštuje svetost tvoga imena.
Neka dođe tvoje Kraljevstvo.
Neka se na zemlji događa ono što je
po tvojoj volji,
baš kao što je na nebu.
Daj nam danas naš svagdašnji kruh.
Oprosti nam naše dugove kao što i
mi opraštamo svojim dužnicima.
I ne prepuštaj nas napasti,
nego nas očuvaj od Zloga.”
Iako je svako nastojanje da se Božja Riječ približi suvremenom čovjeku dobrodošlo, ova rasprava podsjeća na važnost ravnoteže između razumljivosti i očuvanja svetosti i dubine biblijskog teksta.
