Novi podaci otkrivaju da se više od 500 milijuna kršćana diljem svijeta suočava s ograničenjima pristupa Bibliji, jer zakoni koje nameću vlade neprijateljski raspoložene prema kršćanstvu i socioekonomske barijere sprječavaju mnoge koji bi željeli Bibliju da je imaju.
Inicijativa za pristup Bibliji objavila je u četvrtak svoj Popis pristupa Bibliji za 2026. godinu, nudeći ažurirani pregled pristupa Bibliji diljem svijeta. Izvješće ispituje 106 zemalja, identificirajući i mjesta gdje je pristup Bibliji izričito ograničen i zemlje u kojima se ljudi suočavaju sa socioekonomskim preprekama koje im onemogućuju pristup Svetom pismu.
Izvješće je pokazalo da Afganistan ima najjača ograničenja pristupa Bibliji, a slijede Jemen, Somalija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Mauritanija. Inicijativa za pristup Bibliji klasificira svih šest zemalja kao zemlje s „maksimalnim ograničenjima“ pristupa Bibliji.
Turkmenistan, Libija, Sudan i Iran zaokružuju top 10 zemalja s najstrožim ograničenjima. Te četiri zemlje, zajedno s Komorima i Maldivima, kategorizirane su kao zemlje s „ekstremnim ograničenjima“.
Zemlje klasificirane kao one s „strogim ograničenjima“ uključuju Alžir, Tadžikistan, Tunis, Saudijsku Arabiju, Džibuti, Niger, Burkinu Faso, Uzbekistan, Pakistan, Kirgistan, Kinu, Maroko, Siriju, Butan, Azerbajdžan, Mali, Oman, Brunej, Mjanmar, Nigeriju, Kazahstan, Katar, Čad, Irak, Srednjoafričku Republiku, Maleziju, Laos, Indiju, Kuvajt, Etiopiju, Kubu, Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein.
Mozambik, Bangladeš, Jordan, Palestinski teritoriji, Vijetnam, Nepal, Indonezija, Demokratska Republika Kongo, Egipat, Kamerun, Venezuela, Togo, Turska, Libanon, Tanzanija, Južni Sudan, Malavi, Gvineja, Gvineja Bisau i Kenija identificirani su kao zemlje sa „značajnim ograničenjima“.
Druga skupina zemalja, uključujući Nikaragvu, Rusiju, Obalu Bjelokosti, Ukrajinu, Ruandu, Kolumbiju, Ugandu, Senegal, Madagaskar, Šri Lanku, Benin, Angolu, Sijera Leone, Meksiko, Burundi i Liberiju, kategorizirane su kao zemlje s „nekim ograničenjima“.
Ograničenja se protežu dalje od vladinih zabrana ili cenzure. Izvješće navodi „progon putem vladinih kontrola, ekstremističko nasilje te pritisak obitelji i zajednice“, a istovremeno identificira socioekonomske prepreke poput siromaštva, loše infrastrukture, nepismenosti, nedostatka električne energije i ograničenog pristupa internetu.
Nestašica Biblija posebno je izražena u Demokratskoj Republici Kongo, Etiopiji, Nigeriji i Indiji, gdje, prema izvješću, nedostaje više od 10 milijuna Biblija.
