Ponekad želimo dati sve od sebe i odustati. Tko bi nas mogao kriviti? Živjeti u današnjem svijetu teže je nego ikada prije. No, Kristovi sljedbenici ne posustaju. Pronalazimo snagu kako bismo izdržali kroz vjeru. 

No što je vjera? Je li to nešto u što možemo pokazati prstom i identificirati? Kako znamo da imamo vjeru? Kako bismo odgovorili na ovo, većina kršćana, a i nevjernika, okreću se jedanaestom poglavlju Poslanice Hebrejima. 

Jedanaesto poglavlje Poslanice Hebrejima nazvano je „Dvorana vjere“. Ono prikazuje živote pravednih muškaraca i žena u Starome zavjetu, koji su prikazivali vjeru. Kao što pisac navodi prije završetka poglavlja, nema načina da ih se sve navede, što vjerojatno nije ni potrebno. Iz ovih primjera možemo vidjeti što vjera jest, kako se vjera živi, kako vjera mijenja sve i učimo gdje vjera započinje. Kroz priče ovih pravednih Božjih sljedbenika, Hebrejima 11 uči osnovama vjere. 

Vjera je nada u nevidljivo

Prvi stih Hebreja 11 daje nam definiciju vjere: 

„A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, čemu se nadamo, osvjedočenje o onom, što ne vidimo“. 

Vjera je sigurnost da je Bog svemoćan. Vjera znači vjerovanje Bogu da će učiniti ono što je najbolje. Vjera vjeruje da je Bog vjeran svo vrijeme. Vjera nije skok, nije snažan osjećaj. To je djelo zasnovano na povjerenju i vjerovanju u Boga. Svijet svoje nade temelji na stvarima koje se mogu vidjeti, kao što su osobe ili mjesta. No kršćani svoje pouzdanje stavljaju u ono što je nevidljivo. Ne možemo vidjeti Boga, no vjerujemo da je stvaran kada pogledamo na proljetno cvijeće, visoka stabla, na promijenjene živote. 

VIDI OVO: Koja vjera spašava?

Vjera poznaje Stvoritelja

U 3. stihu učimo da mi, zbog naše vjere, vjerujemo kako je Bog stvorio sve. Jedan od prijevoda kaže: „Vjera nam pomaže da shvatimo kako je Bog cijeli svijet stvorio svojom zapovjedi“. (Hebrejima 11, 3) Shvaćanje da je Bog Stvoritelj prvi je pokazatelj da vjera živi. Po vjeri, vjerujemo i shvaćamo da je Bog, u sedam dana, stvorio sve. Jedan od prijevoda to kaže ovako: „Cijeli svemir stvoren je od Božje zapovjedi“. To vjerovanje početak je naše vjere, spoznaja da je Stvoritelj svemira sve stvorio iz ničega. 

Vjera je poslušna

U ”Dvorani vjere”, iz sedmog poglavlja Hebreja, čitamo o vjeri mnogih Božjih, pravednih sljedbenika. Abel, Enoh, Abraham, Sara, Izak i Jakov samo su neki, postoji i popis nekoliko patrijarha, koji su smatrani pravednima zbog njihove poslušnosti. Abel je prinio prihvatljivu žrtvu prije postojanja žrtvenih zakona: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori“. (Hebrejima 11, 4) 

Abraham je također poslušao Božji poziv, čak i ako nije znao kamo ide. „Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide“. (Hebrejima 11, 8) Vjera odgovara kada Bog zatraži više od nas nego što smo ikada sanjali. 

Vjera hoda s Bogom

U Bibliji ne piše puno o Enohu. Bio je Kajinov sin, otac Metušalaha, živio je 365 godina i imao je druge sinove. Također znamo da je on neprestano hodao s Bogom. Stari i Novi zavjet prisjećaju se Enoha kao revnog i pravednog čovjeka: „Enoh je vjerno hodio s Bogom, odjednom nestade jer ga Bog uzme k sebi“. (Postanak 5, 24) 

Izraz ”hodao s Bogom”, korišten s Enohom u Starome zavjetu znači da je Enoh živio životom koji je bio obilježen posvećenošću Bogu. Hodati s Bogom znači živjeti za Boga i u Božjoj snazi, a očigledno je Enoh neprestano živio na ovakav način. Vjera ovisi o Bogu, provodi vrijeme slušajući Boga i slijedi Boga korak po korak. Enohova vjera je toliko zadovoljila Boga da on nikada nije poznavao žalac smrti, samo Božju prisutnost. Naša vjera stavlja nas, poput Enoha, u Božju prisutnost. 

Vjera se predaje Bogu 

Kada je Bog zapovjedio Noi da izgradi arku, kiša nikada nije pala na Zemlju. Nije postojao očigledan razlog da on izgradi ogroman čamac. No, njegova vjera predala se u poslušnosti Božjem planu. Noa je čuo i poslušao upozorenje da će Bog suditi svijetu, a arka je bila simbol njegove vjere. Vjerovao je Bogu više nego riječima svijeta. 

VIDI OVO: Vjera koja će vas uvesti u vječni život

Abraham je također predao kontrolu Božjoj zapovjedi. Bog je rekao Abrahamu neka napusti svoju obitelj i neka odustane od udobnosti i stabilnosti te neka ode u zemlju koju nikada nije vidio, mjesto gdje će biti stranac. No i Abraham je, kroz vjeru, bio poslušan Božjem planu. Niti Noa niti Abraham nisu vidjeli rezultate njihove poslušnosti, no Noa će biti prozvan pravednim zbog njegove vjere, a Abraham će postati patrijarh Židova i pogana. Zbog toga što su vjerovali Bogu, svoje su planove odložili na stranu i predali su se Božjim zapovijedima. 

Vjera nam daje hrabrost 

Ako se pouzdamo u naše osobne sposobnosti kako bismo izdržali i opstali, bit ćemo razočarani i ostat ćemo bez nade. Jedno od prvih oružja koje neprijatelj podiže protiv nas je strah. Strah od neuspjeha, strah od odbacivanja, strah od boli, svi oni onemogućuju nam prolazak kroz teška razdoblja. No vjera nam daje hrabrost umjesto očaja, usprkos očajnim vremenima. 

Faraon je proglasio da se svaki Židovski sin ubije (Izlazak 1, 22), no Mojsijevi roditelji nisu se bojali. Njihova vjera u svemoćnog Boga dala im je hrabrosti da djetešce Mojsija sakriju na tri mjeseca. Zbog vjere se nisu bojali faraona, a njihova hrabrost omogućit će Mojsiju da ispuni Božje planove o oslobođenju Izraelaca. Vjera mijenja strah za hrabrost. 

Vjera vjeruje u Božja obećanja

Nekoliko ljudi koji su navedeni u ”Dvorani vjere” pohvaljeni su jer su vjerovali u Božja obećanja: „Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje“ (Hebrejima 11, 11). Izraelski narod vjerovao je da će ih Bog spasiti od Egipćana i da će srušiti jerihonske zidine: „Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše“. (Hebrejima 11, 29) Po vjeri, jerihonske zidine su pale, nakon što je vojska marširala oko njih sedam dana. Rahaba, zato što je vjerovala, bila je pošteđena, dok su nevjernici iz njezinog grada bili poubijani. Njihova vjera gurnula ih je u djelovanje, a zbog njihovog truda ostvarila su se Božja obećanja. 

VIDI OVO: Kako nam vjera u Boga može pomoći da se suočimo sa strahom?

Ti muškarci i žene umrli su, a da nisu vidjeli Obećanog. Vjerovali su u obećanje da Mesija dolazi, nikada to nisu doživjeli, no nikada nisu izgubili nadu. Sveci Novoga zavjeta svjedočit će Isusovom dolasku, a mi imamo dar spoznaje da će On ponovno doći. Premda možda ne vidimo ispunjenje ovog obećanja, poput onih napisanih u poslanici, kroz vjeru vjerujemo da će se to ostvariti. 

Vjera pobjeđuje i izdržava

U jednome trenutku, pisac nema dovoljno riječi kojima bi opisao sve dokaze kako su vjerni Božji muškarci i žene prevladali sve opasnosti i izdržali pod pritiscima. Po vjeri, kraljevstva su bila svrgnuta. Po vjeri, pravda je pobijedila i mrtvi su bili uskrsnuti. Zbog toga što su vjerni s ovog dugačkog popisa vjerovali u Božju moć, njihova slabost postala je snaga. Mogli su zatvoriti usta lavova, proći kroz vatru i pobjeći smrti, jer su vjerovali u Božju moć. 

Ista slabost, koja je kasnije postala snaga, ono je o čemu Pavao piše kada govori: „Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak“. (2. Korinćanima 12, 10) Zašto bi se Pavao hvalio o ovoj slabosti? Jer je vjera ta koja mu daje snagu. 

Vjera Bogu pričinjava zadovoljstvo

Živjeti sa vjerovanjem i pouzdanjem da je Bog naš Stvoritelj, koji nagrađuje poslušnost i potpuno predanje, daje nam hrabrost, ispunjava svoja obećanja i daje nam snagu, Bogu pričinjava zadovoljstvo. Bez istinske vjere, nemoguće je udovoljiti Bogu: „Nemoguće je zadovoljiti Boga bez vjere“. (Hebrejima 11, 6) 

Kako življenje vjere zadovoljava Boga? 

Jer naša vjera započinje s vjerovanjem da Bog postoji: „A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da nagrađuje one koji Ga traže“. (Hebrejima 11, 6) Središnja svrha ove poslanice Hebrejima nalazi se u ovome stihu. Pisac nam piše da naša vjera započinje s vjerovanjem da Bog postoji, a ako vjerujemo u ovu istinu, nagrada je naša. Ako vjerujemo da Bog postoji, onda ćemo Ga po vjeri, željeti upoznati, a to Boga zadovoljava. Naša nagrada je odnos povjerenja i vjere: „Ako me potražite svim svojim srcem, pronaći ćete me“. (Jeremija 29, 13) 

VIDI OVO: Zašto vjera da Bog postoji ima savršenog smisla?

Vjerujete li da Bog postoji? Imate li vjere? Ako imate, Bog vam želi pokazati više svoje osobnosti i karakteristika, koje će osnažiti vašu vjeru. Poziva vas da Ga tražite i da Ga intimno upoznate. Bog čeka kako bi vam pokazao dosad neviđene stvari. 

Autorica: Tamela Tuberville; Izvor: Ibelieve.com