Vjera Kanaanke koja je imala bolesnu kći nas potiče da nikada ne odustanemo od naših molitvi. Njezin susret s Isusom je bogat simbolikom, značenjem i ponajviše nadom!
To je priča o tome kada je žena Kanaanka (ponekad se naziva Sirofeničanka) došla Isusu da ga zamoli da izliječi njezinu kćer, kako su učenici i Isus isprva reagirali i kako je ona naposljetku uvjerila Isusa da se predomisli! Odvojite nekoliko trenutaka da ga sada pročitate…
Biblijska referenca: Matej 15, 21-28; Marko 7, 24-30
Sažetak priče
Isus putuje u područje Tira i Sidona, a Kanaanka mu dolazi, priznajući tko je (“O Gospodine, sine Davidov”) i tražeći milost za nju i njezinu kćer, koja je opisana kao opsjednuta demonima i užasno pati (napomena: postoje drugi slučajevi ljudi koji su opisani kao ‘opsjednuti demonima’ u Bibliji, a koji su mogli imati zdravstvenih problema; dječak kojeg je Isus izliječio, na primjer, koji je vjerojatno imao epilepsiju).
Isprva je Isus ignorira, a učenici ga zamole da je otpusti. Isus je pokušava odbaciti, prilično naglo, ali ona ustraje i raspravlja s njim da, iako nije Židovka, ipak može vjerovati i pomoći joj, uvjerivši Isusa u svoju vjeru, tako da Isus ozdravi njezinu kćer.
Ovdje također postoji prva naznaka da Isusova misija možda nije samo za Židove, već da se može proširiti i na pogane (sve nas!).
Karakteristike žene
Uporna, odlučna – dovoljno joj je teško kao Kanaanki i kao ženi, pristupiti Isusu, židovskom rabinu, ali onda je on i učenici odbiju. Neočekivano, nastavlja, ustrajava i traži, ne odustaje tako lako.
Uvjerljiva – ona završava u kratkoj, ali duboko važnoj, teološkoj i kristološkoj raspravi s Isusom o Njegovoj službi i poslanju, nečuvenom za ženu iz poganstva, a njezina vjera mijenja Njegovo mišljenje. Ona “mijenja” Božje mišljenje!
Nagrađena – njena upornost, njena odlučnost, njena uvjerljivost i njena vjera su nagrađeni; kći joj je ozdravila.
VIDI OVO: Zašto je Isus odbio pomoći ženi Kanaanki u Mateju 15?
Poruka za nas
Možemo biti ustrajni i odlučni u suočavanju sa ‘svijetom’ kada je u pitanju naše dijete s dodatnim/posebnim potrebama.
Koliko ste puta otišli na sastanak o svom djetetu sa svojim metaforičkim ‘boksačkim rukavicama’ spremnima za borbu?
No jesmo li tako ustrajni i odlučni u molitvama za svoje dijete? Odustajemo li prelako? Bojimo li se uzvratiti Bogu ako se osjećamo odbijenima?
Nije pogrešno raspravljati s Bogom, a ponekad upravo u ustrajnoj, kontinuiranoj, raspravljačkoj molitvi možemo vidjeti napredak u našim životima ili životima našeg djeteta.
Vjera, upornost i odlučnost kanaanske žene promijenili su Božje mišljenje, a ponekad možemo i mi.
Dakle, nastavimo dovoditi našu djecu Isusu, kao što je to učinila Kanaanka, snagom Duha Svetoga; učimo iz ove priče i drugih priča poput ove i podajmo se u njega i nadajmo se.
Sjetimo se da on voli našu djecu i da voli i nas te da nam želi sve najbolje.
Molite
Odvojite nekoliko trenutaka za molitvu da vam Bog, preko Duha Svetoga, da vjeru, upornost i odlučnost da nastavite moliti, čak i kada se čini da nema odgovora.
Čak i kada smo iscrpljeni, sjetimo se da kada… ‘Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.’ (Rimljanima 8,26). Budimo zahvalni što čak i kada osjećamo da ne možemo više moliti, Duh Sveti nastavlja zagovarati u našu korist.
Zaključak
Neka nas priča o ženi Kanaanki i njezinoj kćeri nadahne da nastavimo donositi potrebe našeg djeteta u Božju prisutnost.
Nastavimo s radom čak i kad nam se čini da ne dobivamo odgovor; da nikada ne odustajemo, te da znamo da ako je ona mogla promijeniti Božje mišljenje, možemo i mi!
Prema članku autora Marka Arnolda objavljenog na portalu Evangelicalfocus.com