Naslovnica Znanost i vjera Što su to ''vode nad svodom'' koje spominje Postanak 1, 6-8?

Što su to ”vode nad svodom” koje spominje Postanak 1, 6-8?

U Postanku 1,6-8 piše da je drugi dan stvaranja Bog odijelio vode na Zemlji od voda iznad Zemlje kada je stvorio ”svod” (hebrejski, raqiya, što znači ”prostranstvo”) između tih voda. Mnogi su zaključili da je ovaj ”svod” atmosfera jer je Bog stavio ptice u taj svod, što sugerira da sadrži i atmosferu u kojoj ptice lete. Time bi te vode bile postavljene iznad atmosfere.

Međutim, Postanak 1,20, kad govori o stvaranju ptica, doslovno kaže: ”I ptice neka polete nad zemljom, iznad svoda nebeskog”. Ovime se dopušta mogućnost da ”svod” možda uključuje i prostor iznad atmosfere.

Dr. Russel Humphreys zaključuje da, s obzirom da Postanak 1,17 govori da je Bog postavio sunce, mjesec i zvijezde također ”na svod nebeski”, svod mora uključivati barem međuzvjezdani prostor, čime vode nad svodom iz Postanka 1,7 dolaze iznad zvijezda na rubu svemira.

Međutim, prijedlozi (u, nad, iznad, itd.) su pomalo fleksibilni u hebrejskom kao i u hrvatskom jeziku. Za podmornicu možemo reći da se nalazi pod vodom i u vodi. Na sličan način vode mogu biti nad svodom i u svodu, tako da trebamo pripaziti da ne donosimo previše zaključaka iz ovih izraza. Što su onda ”vode nad svodom”? Neki tvrde da je riječ jednostavno o oblacima. Drugi ih zamišljaju kao ”omotač od vodene pare” koji obavija zemlju.

Omotač od vodene pare?

Dr. Joseph Dillow posvetio je mnogo vremena proučavanju ideje o omotaču od vodene pare oko Zemlje prije Potopa. Modificirajući teoriju omotača, dr. Larry Vardiman predložio je da je veći dio ”voda nad svodom” možda bio pohranjen u malenim ledenim česticama raspoređenim u ekvatorijalnim prstenima oko Zemlje, sličnim onima oko Venere.

Spominjanje otvaranja ustava nebeskih u Postanku 7,11 tumači se kao pad takvog omotača od vodene pare koji je na neki način postao nestabilan i počeo padati u obliku kiše. Vulkanske erupcije povezane s otvaranjem izvora bezdana mogle su ubaciti prašinu u taj omotač i tako uzrokovati kondenzaciju vodene pare oko čestica prašine i nastanak kiše.

Dillow, Vardiman i ostali predložili su da je omotač od pare stvarao efekt staklenika prije Potopa i time ugodnu suptropsku i umjerenu klimu u cijelom svijetu, čak i na polovima gdje se danas nalazi led.

To bi uzrokovalo rast bujne vegetacije na kopnu širom svijeta. Otkriće slojeva ugljena na Antartiku s ostacima vegetacije koja danas raste na plodovima, ali koja je očito rasla u blažoj klimi, smatralo se potvrdom ovih ideja. Omotač od vodene pare također bi utjecao i na globalne sustave vjetrova.

Osim toga, planine su gotovo sigurno bile niže prije Potopa nego što su danas. U današnjem svijetu, prevladavajući vjetrovi i visoki planinski lanci vrlo su važan dio sustava kruženja vode u prirodi koji donosi kišu na kontinente. Međutim, prije Potopa ovi čimbenici stvarali bi drugačije vremenske sustave.

Glavni problem teorije omotača od vodene pare

Vardiman je prepoznao glavni problem teorije omotača. I najbolji model omotača još uvijek daje nepodnošljivo visoke temperature na površini Zemlje. Rush i Vardiman pokušali su pronaći rješenje, ali utvrdili su da bi moralo drastično smanjiti količinu vodene pare u omotaču s ekvivalentima kiše od 2 m na samo 0,5 m.

Daljnje modeliranje pokazalo je da bi takav omotač mogao držati najviše 2 m vode čak i uz podešavanje svih relevantih čimbenika na najbolje moguće vrijednosti za postizanje najvećeg kapaciteta držanja vode.

Tako smanjen omotač ne bi znatno doprinio kiši u trajanju od 40 dana i noći na početku Potopa. Mnogi znanstvenici kreacionisti sada napuštaju model omotača od vodene pare ili više ne vide potrebu za takvim konceptom, posebno kad se uoči da su kišu mogli uzrokovati drugi razumni mehanizmi.

Na primjer, kod modela Potopa s katastrofalnom tektonikom ploča, vulkanizirana aktivnost povezana s pucanjem pretpotopnog oceanskog dna stvorila bi linearan gejzir (poput zida) pregrijane pare iz oceana i tako uzrokovala jaku globalnu kišu.

Bez obzira na izvor vode ili mehanizam, biblijska tvrdnja o otvaranju nebeskih ustava prikladan je opis globalne olujne kiše.

Autori: Don Batten, David Catchpoole, Jonathan Sarfati i Carl Wieland; iz knjige ”Pitanja o postanku” (Creation Ministries International)

NAJNOVIJI ČLANCI