Postoji malo mjesta na svijetu koja nose toliku duhovnu težinu i povijesnu napetost kao što je jeruzalemsko Brdo Hrama.
To sveto tlo, o kojem su proroci plakali, kraljevi vladali, a sam Isus hodao, ponovno je u središtu svjetske pažnje. Ovoga puta ne zbog političkih sukoba, već zbog zapanjujućih arheoloških otkrića koja, prema mnogima, potvrđuju istinitost Biblije.
U posljednjih nekoliko mjeseci arheolozi koji rade u blizini Zapadnog zida pronašli su predmete stari gotovo 2.700 godina. Među njima su fragment asirskog natpisa iz vremena kraljeva Ahaza i Ezekije te glineni pečat s hebrejskim imenom koje se povezuje s upravom kralja Jošije. Ovi nalazi podsjećaju na biblijske događaje opisane u Drugoj knjizi o Kraljevima, kada je Juda plaćao danak Asircima kako bi izbjegla invaziju.
Stručnjaci vjeruju da su pronađeni artefakti izravni dokazi diplomatske korespondencije između asirskog kralja i kralja Jude. Minerali pronađeni na pečatu potječu iz područja rijeke Tigris, što upućuje da je riječ o autentičnom dokumentu koji je stigao u Jeruzalem iz središta asirskog carstva. „Takvi trenuci su rijetki“, rekli su istraživači. „Ali kad se dogode, povijest i Biblija susretnu se na istom mjestu.“
Za vjernike, ovi nalazi nisu samo arheološki dokazi, nego i duhovna potvrda da „kamenje viče“, kako je rekao Isus u Evanđelju po Luki 19,40. Dok mnogi u suvremenom svijetu odbacuju vjeru kao zastarjelu, upravo kamenje i prašina Jeruzalema svjedoče o Božjoj istini i vjernosti.
Snažna proročka dimenzija
No, ova otkrića nisu samo pogled u prošlost. Ona imaju i snažnu proročku dimenziju. Prorok Zaharija najavio je da će u posljednjim danima sve nacije biti privučene Jeruzalemu. Danas, dok svijet gleda prema Svetom gradu, sukobi i napetosti oko Brda Hrama odražavaju upravo ono o čemu je Pismo govorilo prije tisućama godina.
Apostol Pavao upozoravao je na „čovjeka grijeha“ koji će se uzdići i sjesti u Božji hram, predstavljajući se kao Bog (2. Solunjanima 2,3-4). Knjiga Otkrivenja opisuje buduće mjerenje hrama kao znak vremena koja dolaze, dok prorok Daniel piše o lažnom miru i ugovoru koji će biti prekršen. Sve ove proročke slike usmjerene su prema istom mjestu – Brdu Hrama.
Svakim novim slojem zemlje koji se otkrije, svaka pločica, natpis ili pečat podsjećaju nas da Božja riječ nije mit, već živa povijest. Bog je govorio i ispunio ono što je rekao – o sudu, o milosti, o otkupljenju kroz svoga Sina. Zato vjernici mogu biti sigurni: ako je Bog ispunio proroštva iz prošlosti, ispunit će i ona koja tek dolaze.
Na kraju, najdublja poruka ovih otkrića nije u kamenju, već u ljudskom srcu. Apostol Pavao piše: „Ne znate li da ste vi hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?“ (1. Kor 3,16). Bog više ne prebiva u zlatom obloženim zidinama, nego u srcima onih koji vjeruju. Dok arheolozi otkrivaju slojeve povijesti, Bog otkriva slojeve naših duša – i poziva nas da budemo živo svjedočanstvo Njegove istine.
Jer kad svijet sumnja, kamenje viče. Gospodin je Bog, i Njegova riječ ostaje zauvijek.
Sve to stoji
Samo se narod više nićemu ne nada jerbo se o tome govori dva stoljeća u nazad. Da će se dogodit i kad dogodit je misterija i ni jedan Arheolog neće to svojim iskopima odgonetnut
Poticati ljude na strpljivost je humana stvar ali ih istodobno uputiti ih na oprez od kojekakvih sugestivnih spoznajna je isto tako vrlo bitno. Zato se nedaj zavaravati nekom otkriću koje ti prikazuje nemilostiv život bez pokajanja za počinjene i propuštene grijehe već se odvaži vjerovati kao i tvoji pretci to što te vjera naučava, ne treba dokaza, jer onda nebi bilo
” vjerovanje“ već ubjeđivanje u nešto što je samo pojedincima dozvoljeno za razmotriti…čovjek je božji hram u kom će samo on izgraditi ono što mu bude čovjek dozvolio .Pa zbog toga “u zlima zlo u dobrima dobro…