Božji razlozi za ubijanje Ananije i Safire uključuju njegovo gađenje na grijeh, licemjerstvo para, i lekciju za ostatak Crkve, i tada i sada.
Priča o Ananiji i Safiri se nalazi u Djelima 5, i to je tužna priča, zaista. Zapravo, priča započinje na kraju 4. poglavlja, opisom prve Crkve u Jeruzalemu, grupom vjernika tako ispunjenih Svetim Duhom, da su bili jednog srca i jednog uma.
Velika sila i milost je bila na apostolima, koji su propovijedali i svjedočili o uskrslom Spasitelju . Toliko povezana su bila srca ljudi, da su cijelo svoje imanje dijelili među sobom, ne zato što su bili prisiljeni, već zato što su voljeli jedni druge. Oni koji su prodali zemlju i kuće su sav prihod davali apostolima, koji su zatim davali novac onima u potrebi.
Dva člana ove skupine su bili Ananija i njegova žena, Safira. Oni su također prodali polje. Dio profita od prodaje par je zadržao za sebe,a Ananija je samo dio novca položio pred noge apostola. Međutim, Ananija se pretvarao da je dao sav prihod.
Ova licemjerna izvedba je možda prevarila neke, ali ne i Petra, koji je bio ispunjen Duhom. Petar je odmah znao da Ananija laže – ne samo njega, već i Boga – i na tom mjestu je Petar razotkrio njegovo licemjerstvo. Ananija je pao i umro (Djela 5,4). Kada je došla Safira, i ona je također lagala Petra i Boga, govoreći da su donirali cjelokupan iznos od prodaje polja Crkvi. Kada je njezina laž bila razotkrivena, ona je također pala mrtva pred Petrove noge.
Kako su umrli Ananija i Safira?
Neki nagađaju da su ove dvije smrti bile prirodnog uzroka. Možda je Ananija umro od šoka ili krivnje, ali Petar je objavio Safirinu smrt prije nego što je umrla, a slučajnost vremena i mjesta njihove smrti ukazuje da je njihova smrt zaista bila Božji sud. Pitanje je zašto. Zašto bi Bog ubio dvoje ljudi zbog laganja?
Božji razlozi za ubijanje Ananije i Safire uključuju njegovo gađenje na grijeh, licemjerstvo para, i lekciju za ostatak Crkve, i tada i sada. Danas se može lako preći preko svetosti Božje, da se zaboravi da je On pravedan i čist, i da svim srcem mrzi grijeh. S ovim konkretnim grijehom licimjerstva u Crkvi, Bog se obračunao brzo i odlučno.
Jesu li Ananija i Safira bili spašeni? Vjerujemo da vjerojatno jesu. Njihova priča je ispričana u kontekstu “mnoštva onih što prigrliše vjeru” (Djela 4,32). Znali su za Svetog Duha (Djela 5,3), a Ananijina laž je možda ranije obećanje da će dati cijeli prihod od polja Gospodinu.
Ali najbolji dokaz da su djeca Božja je što su bili disciplinirani: “Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.” (Hebrejima 12,8; vidite također 1. Korinćanima 5,12). Ananija i njegova žena su kovali urotu da uzmu profit namijenjen Crkvi, ali njihova zavjera je vodila ka grijehu koji ih je odveo u smrt.
Ananija i Safira kao primjer svim vjernicima
Slučaj Ananije i Safire pokazuje kako čak i vjernici mogu biti odvedeni u smio i bezočan grijeh. Sotona je ispunio njihova srca da lažu na ovakav način (Djela 5,3), te iskušaju Duha Gospodnjega (stih 9). Pohlepa, licemjerstvo i želja za pohvalom od ljudi su igrali ulogu u njihovoj smrti.
Nagle, dramatične smrti Ananije i Safire su služile da pročiste i upozore Crkvu. “I silan strah spopade cijelu Crkvu” (Djela 5,11). Odmah, u samom začetku Crkve, Bog je pokazao da licemjerstvo i pretvaranje neće biti tolerirano, a Njegov sud nad Ananijom i Safirom je čuvao Crkvu od budućeg pretvaranja. Bog je ostavio za primjer Ananiju i Safiru svakom licemjeru koji želi ući u Crkvu.
Štoviše, incident koji je uključivao Ananiju i Safiru je pomogao da se uspostavi autoritet apostola u Crkvi. Grešnici su pali pred Petrove noge. Petar je bio taj koji je znao za tajni grijeh i imao je autoritet objaviti sud u Crkvi (vidite Matej 16,19). Da su Ananija i Safira uspjeli u svom licemjerstvu prevariti Petra, to bi vrlo narušilo autoritet apostola.
Ova tužna priča o Ananiji i Safiri nije neki nejasan incident iz Starog zavjeta koji se zbio zbog kršenja Mojsijevog Zakova. Ovo se dogodilo vjernicima Isusa Krista u Crkvi u prvom stoljeću. Priča Ananije i Safire je podsjetnik za nas danas da Bog gleda naše srce (1 Samuelova 16,7), da On mrzi grijeh, te se On brine za čistoću svoje Crkve (1. Korinćanima 11,1; 1 Ivanova 5). Kao što je Isus rekao kompromitirajućoj Crkvi u Tijatiri: “Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima.” (Otkrivenje 2,23).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.