Pitanje poligamije izaziva zanimanje i danas, jer većina ljudi drži da je takav oblik braka nemoralan, iako ga Biblija nigdje izravno ne zabranjuje.
Još u najranijim poglavljima Pisma nalazimo primjer Lameka, koji je „uzeo dvije žene” (Postanak 4,19). Kasnije i mnogi poznati biblijski likovi – Abraham, Jakov, David, Salomon i drugi – imali su više žena.
Čak i sam Bog, govoreći Davidu preko proroka Natana, kaže: „Ako ti je to malo, dat ću ti još” (2. Samuelova 12,8). Salomon je otišao najdalje, s čak sedamsto žena i tristo priležnica (1. Kraljeva 11,3).
Zašto je Bog dopustio poligamiju u starozavjetno doba? Pismo ne daje izravan odgovor, ali okolnosti društva pružaju objašnjenje. Ratovi su odnosili brojne živote muškaraca, a u mnogim je kulturama broj žena bio znatno veći. U patrijarhalnim društvima žene često nisu imale mogućnost samostalnog života – bez muške zaštite bile su izložene siromaštvu, ropstvu ili prostituciji. Poligamija je u takvim okolnostima bila način da se ženama osigura dom i sigurnost. Također, omogućila je brže ispunjenje Božje zapovijedi: „Plodite se i množite” (Postanak 9,7).
Poligamija nije bila Božji ideal
Ipak, iako je bila dopuštena, poligamija nikada nije bila Božji ideal. Od samog početka, Božji je plan bio jasan: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24). Jedan muškarac i jedna žena – to je Božji model. U Ponovljenom zakonu 17,17 Bog upozorava kraljeve da ne gomilaju žene, jer to vodi problemima, što vidimo i u Salomonovu životu (1. Kraljeva 11,4).
U Novom zavjetu naglasak na monogamiji još je izraženiji. Duhovni vođe trebaju biti „jednoženi muškarci” (1. Timoteju 3,2; Titu 1,6). Efežanima 5,22-33 prikazuje brak kao sliku odnosa Krista i Crkve – odnos pun ljubavi, predanosti i jedinstva između jednoga muža i jedne žene.
Zašto se onda stvari danas razlikuju? Bog nije promijenio mišljenje, nego je vratio brak njegovoj izvornoj svrsi. U suvremenom svijetu žene se mogu same uzdržavati, a većina država pravno zabranjuje poligamiju. Budući da ju Bog nikada nije zapovjedio, vjernici su pozvani poštovati zakon (Rimljanima 13,1-7).
Poligamija je nekada imala društvenu funkciju, ali danas više ne ispunjava nikakvu stvarnu potrebu. Božja zamisao za brak ostaje ista: zajednica ljubavi, jedinstva i međusobnog darivanja između jednoga muškarca i jedne žene. U takvom savezu najpotpunije se odražava Kristova ljubav prema svojoj Crkvi – i upravo takav brak najviše časti Boga.
