Krist je rekao da su mnogi pozvani, ali da je malo izabranih (Matej 22,14). Zašto je tako malo spašenih ljudi?
Širok put
Ako bilo gdje postoji širok put, taj put ne vodi prema raju nego prema uništenju. Lakše je ići putem koji je širok i prostran, nego ići uskim putem, u vezi kojeg nas je Krist upozorio da trebamo ići: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.“ (Matej 7, 13)
Zamislite da postoji samo jedan požarni izlaz. Ne bi nas bilo briga ako je taj prolaz uzak, jer bi nam stalo samo do toga da se spasimo. Ako je put do uništenja širok i ako je put do spasenja uzak, to bi značilo da većina ljudi neće biti spašena.
Za većinu, cijena je previsoka. Ako bi većina ljudi bila spašena, to bi značilo da bi nam bio potreban širok put do raja, a ne uzak, no istina je da je put do raja uzak i težak, što je i razlog zbog kojeg većina ljudi ne idu tim putem.
Uska vrata
Krist je isto tako rekao: „O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7, 14) Zašto su vrata koja vode u vječan život tako uska? Zato što mnogi ne prolaze kroz ova vrata, što znači da širok put nije potreban. Ako odete u veliku trgovinu, vjerojatno je da ćete ondje vidjeti više ulaznih i izlaznih vrata kroz koja mogu proći potencijalni kupci, no ako vidite požarni izlaz, to je uzak prolaz kroz koji vjerojatno mogu prolaziti ljudi jedan po jedan. Zbog toga je ”malo onih koji ga pronalaze”.
Postoje dvije stvari koje se ističu u Kristovoj tvrdnji: put koji vodi do vječnog života je težak. Zašto? Zato što moramo umirati sebi i živjeti za Krista. (Galaćanima 2, 20) Moramo živjeti život samoodricanja (Luka 9, 23), a većina ljudi se ne želi odreći svojih tjelesnih užitaka i stoga hode širokim putem, koji vodi prema uništenju.
Malo je onih koji ga pronalaze
Na prvu nam može izgledati da je malo onih koji će se spasiti, jer je užasno teško zadovoljiti sve zahtjeve kako bismo mogli proći kroz uska vrata i da uskim putem mnogi zbog toga ne žele ići. Zato se radi o uskom putu. Većina ne idu njime, što znači da je ”malo onih koji ga pronalaze”. U Kraljevstvo će ući manje nego što mislimo da će ući, što je razlog zbog kojeg vjernici moraju zatvoriti rupu između raja i pakla i moraju dijeliti evanđelje te tako pokušati spasiti što veći broj ljudi. (Judina 1, 23) Mi smo na misiji spašavanja, budući da Bog koristi nas kao sredstva za spas nekih. Tragično, prema nekim statistikama, samo 1% kršćana tijekom cijelog svog života s nekime podijeli poruku evanđelja.
VIDI OVO: Jesu li Židovi i danas izabrani Božji narod?
Mnogo pozvanih, malo odabranih
Zašto mnogi otpadaju? Apostol Ivan napisao je da neki neće pronaći uzak put i da će otpasti od vjere zbog iskušenja, progona i problema. Zašto? Zato što nisu ni bili vjernici. (1. Ivanova 2, 19) Usporedba o sijaču otkriva da su sva četvorica čuli Riječ, ali samo je jedan odgovorio. (Matej 13) To je 25 posto. To je pretežito malo. To znači da će tri od četiri odbaciti Bibliju i samim time vječni život. Poput poziva na svadbenu gozbu, mnogi su odbacili taj poziv, što je bio razlog zbog kojeg je Krist jasno rekao riječi: „Mnogi su pozvani, malo ih je odabrano.“ (Matej 22, 14) Mnogi smatraju da su dovoljno dobri i da će ući u raj, ne shvaćajući da nitko od nas nije dobar. (Rimljanima 3, 10-12; 23) Mnogi odgovore na poziv, no mnogi od tih istih bit će odbačeni od Krista, koji će im reći da ih ne poznaje i da trebaju otići od Njega u vječni sud. (Matej 7, 21-23)
Analiziranje samoga sebe
Kako možemo biti sigurni da smo spašeni i da smo među tom manjinom? Apostol Pavao nam o ovome kaže sljedeće: „Tako se je dakle i u sadašnje vrijeme ostatak spasio po izboru milosti.“ (Rimljanima 11, 5) Čak i u Pavlovo vrijeme postojao je maleni broj Židova koji je vjerovao. Manje sam zabrinut oko darova Duha nego u vezi toga dajem li i sam plodove Duha, jer je Krist rekao da ćemo vjernike prepoznati po njihovim plodovima, a ne po darovima. (Matej 7, 16) To znači da bi svatko od nas trebao obaviti samo analizu, u duhovnom smislu. Točnije, dobili smo zapovijed koja kaže da trebamo analizirati sami sebe, kako bismo vidjeli gdje stojimo po pitanju vjere. (2. Korinćanima 13, 5)
Kakve plodove želimo da drugi vide u nama? Kakve plodove stvaramo, da ih drugi mogu vidjeti u nama? Jesmo li se pokajali od grijeha, pogotovo onog koji se odnosi na seksualni nemoral? Krist nikada nije rekao da ćemo ih poznavati po darovima koje imaju, nego po plodovima, jer ondje gdje su plodovi ondje je i korijen. Znamo gdje se nalazi izvor darova Duha. Ne možemo davati nikakve plodove bez Krista. (Ivan 15, 5). Trebaju postojati vidljivi plodovi. (Matej 25, 35-36; Jakovljeva 2, 18) Ako nema plodova, postoji ozbiljan problem i to bi moglo ukazivati na to da smo na pogrješnom putu. (Matej 25, 41-46)
Ostatak Izraela
Bog nije zaboravio svoj odabrani Izrael. U Miheju 2, 12 čitamo: „Svega ću te sabrati, Jakove, sakupit ću Ostatak Izraelov! Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši – neće se bojati nikoga.“ Izaija je o tome danu pisao na sljedeći način: „U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo kao pijeska morskoga: “ovamo će se ostatak od njega obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.“ (Izaija 10, 20; 22) To znači da će čak i među Izraelcima biti samo maleni broj onih koji će se spasiti.
Zaključak
Ako niste dovedeni do vjere u Krista kroz pokajanje, to znači da niste među onom manjinom koja će biti spašena. Na pogrješnom ste putu, na širokom putu uništenja, bez povratka. To je široka cesta kojom je lako ići, no s nje nema povratka, stoga vas preklinjem, neka danas bude dan vašega spasenja. (2 Korinćanima 6, 2) Učinite to danas, sada, dok je još danas, jer nitko ne može jamčiti hoće li doći ”sutra”.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
