Arhetip samosvjesne žene u ženama stvara podvojeno mišljenje. Jedne su oduševljene ovom slikom, druge je ne prihvaćaju. Imaju osjećaj da im ne odgovara.
Ipak mnoge žene osjećaju kako zapravo vrlo rado u sebi žele pustiti nesputanu ženu. Žele iskoraknuti iz slika koje im društvo – mnogo puta muškarci – nameću. Samosvjesna žena dovodi žene u dodir s njihovom izvornom snagom, s izvorom koji u njima vri. Onako kako je neukrotivi muškarac u dodiru s prirodom i svojom snagom, tako i slika samosvjesne žene pokazuje neobuzdani i neiskvareni potencijal koji se krije u svakoj ženi. To je snaga prirode – snaga koja se nekoć prikazivala u mnogim božicama.
Samosvjesna se žena ne da izvana određivati. Živi iznutra. Ne prilagaduje se normama koje joj drugi propisuju. Živi prema vlastitom mjerilu. I proniče ono što je vodi prema životu, i ono što je od života odvraća.
U Bibliji Kanaanka Tamara odgovara samosvjesnoj ženi. S Judom, utemeljiteljem najznačajnijeg Davidova roda, Tamara je imala dva sina. Obiteljska povijest praoca Jude nije bila osobito slavna. Juda je napustio svoje rođake i tražio si je ženu u drugom narodu. Svojim sinovima Juda je tražio žene iz Kanaana. Svome je prvorodencu izabrao Tamaru. Ali je mladić činio zlo i Jahve ga pogubi.Žena koja je ostala udovica imala je pravo dobiti potomstvo od svog djevera (muževa brata). Onan se pravio kao da ispunja dužnost, ali sjeme »ispuštaše na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstvo svome bratu« (Post 38,9). Bog ga je zbog takvog ponašanja kaznio te i njega pogubio.Očito je Judu bilo strah. Umjesto da Tamaru dadne svome trećem sinu za ženu, poslao ju je kući njezinu ocu. Odbacio ju je. Doduše, obećao je svojoj snahi da će joj dati svoga sina Sela za muža kad odraste. Ali se nije držao obećanja.U toj situaciji prevarena Tamara pomogla je samoj sebi posluživši se lukavštinom. Preobukla se u prostituku i sjela na ulaz u Enajim, što je na putu k Timni kamo je Juda prolazio kad je išao strići svoje ovce. »Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. Svrati se on k njoj i reče: ‘Daj da ti priđem!’« (Post 38,15). Tamara je zauzvrat tražila je njegov pečatnjak o vrpci i štap u njegovoj ruci. Juda joj je dao što je tražila, legao s njom te potom otišao svojim putem.
U ovoj su staroj pripovjesti prikazani prastari strahovi i jedan oblik reakcije na strah. Riječ je o strahu muškarca pred ženom. Sigmund Freud govori o muškarcu koji se plaši da ga žena ne iskoristi za svoje ciljeve. U tom je slučaju tipična muškarčeva reakcija otpuštanje žene. Izvana se Juda čini jak, ali mu je istodobno potrebna žena kako bi udovoljio svojoj seksualnosti. Ide k njoj misleći da je prostitutka. Biblija se ovdje odriče moraliziranja. Opisuje samo činjenice. Juda mora spoznati da je žena u pravu.
Tamara je samosvjesna žena koja mudro izlazi iz nevolje. Mudrost je uvijek sredstvo onih koji se izvana čine slabiji. Mudrošću žena ismijava postojeća utjecajna ponašanja i na taj način ih iz temelja mijenja.
Tamari pristaje arhetipska slika samosvjesne žene. Nesputana je žena slobodna. Ne čini ono što drugi od nje očekuju, nego ono što sama želi, ono što smatra ispravnim. Ne prilagođuje se društvenim normama, nego živi iz dubljih slojeva, iz svoje čežnje za plodnošću i životnošću. Ne podnosi pasivno i ne trpi zlo koje joj drugi nanose. Laća se inicijative, riskira vlastiti život. Tamara ima hrabrosti učiniti nešto što je po ondašnjem pravu zasluživalo smrtnu kaznu spaljivanjem. Zna da je u pravu. Njezin joj je svekar uskratio svoga sina, a time i njezino pravo na život. Poduzima mudar korak, bez obzira što bi mogla imati opasne posljedice. U svojoj mudrosti ne drži se moralnih zakona. Izigrava prostitutku kako bi dobila potomstvo i time zadržala svoj društveni položaj.
Biblija, što je u ovom slučaju osobito jasno, ne moralizira onako kako to čini naše doba – ne samo u Crkvi, nego isto tako i izvan nje. Tamara postupa iz svog nutarnjeg osjećaja. I ostvaruje pravo. Da, Matej je čak svjesno uvrštava među žene koje su prethodile Mariji. Poput Marije, i Tamara je rodila svoje sinove na neobičan način. Bog – tako kaže Biblija – može i po krivim crtama ravno pisati. On ostvaruje svoje spasenje onako kako on to želi, a ne kako su to ljudi u svojim glavama zamislili.
Žene sa slikom samosvjesne žene također često povezuju furiju ili pobunjenicu, glupaču ili vješticu. U svim tim slikama o ženama krije se i nešto pozitivno. No istodobno su to karikature i krivotvorine stvarnog arhetipa. Naime, kad žena dugo ne živi samosvjesnu ženu, tada se izražava u takvim pretjeranostima. Zato je važno da žene dolaze u dodir sa svojom nutarnjom nesputanom ženom. Tada im nisu potrebne pretjeranosti jer žive iz snage koja se krije u njima. Samosvjesna im žena pruža snagu neobuzdane i slobodne energije, koja se nalazi u svakoj ženi.
Mogućnost da više žive svoju prkosnu stranu često plaši žene, jer tada više nisu »poslušne« i omiljene žene. Potreba za omiljenošću u nekih je žena jača od volje da žive samosvjesnu ženu. Neke se žene ne mogu radovati svojoj jakosti, nego se pred njom prestraše. Toliko su suzbile svoju jakost da bi ona eksplodirala kad bi je pustile. Samosvjesna žena želi žene dovesti u dodir sa snagom koja druge ne zatire, nego uspravlja, koja ih upućuje k jasnom pravcu, a ne zadaje udarce na sve strane. Neke bi žene rado bile samosvjesne, ali se premalo pouzdaju u sebe. Kad se žena osjeća iscrpljenom i nemoćnom, znači da je u sebi potisnula samosvjesnu ženu. Ako dođe u dodir s ovim arhetipom, žena pršti od energije, šarma i volje za životom.
Žena ne mora uvijek i posvuda biti samosvjesna žena. Tamara je najprije bila posve obična supruga. Tek kad su je zakinuli u njezinu pravu, probudila se u njoj samosvjesna žena. U životu svake žene postoje faze u kojima su naglašene različite arhetipske slike.
Autor: Anselm Grün, ‘Živi što jesi’/www.skac.hr
