Nekad simbol vjerske predanosti u Europi, Poljska se danas suočava s ozbiljnom krizom unutar Katoličke crkve.
Na tipično nedjeljno jutro u gradovima diljem zemlje, prizori polupraznih crkava postaju sve češći. Iako se na svakom koraku i dalje mogu vidjeti murali i kipovi Ivana Pavla II., mladim Poljacima, čini se, Crkva više ne predstavlja duhovnu okosnicu života.
Istraživanja pokazuju da samo četvrtina mladih između 18 i 25 godina danas prakticira vjeru, dok ih je prije trideset godina bilo gotovo dvije trećine.
Mladi više ne prihvaćaju autoritet Crkve kao nekoć – traže slobodu, autentičnost i pravo na vlastite vrijednosti. Mnogi kritiziraju svećeničku hijerarhiju, miješanje Crkve u politiku, kao i nedostatak transparentnosti u slučajevima seksualnog zlostavljanja.
Poseban kamen spoticanja bio je podrška Crkve gotovo potpunoj zabrani pobačaja, što je izazvalo masovne prosvjede. Sve je više onih koji smatraju da Crkva ne bi smjela diktirati političke odluke, već se baviti duhovnim životom svojih vjernika.
No, nije sve tako crno. Primjer crkve sv. Ivana u Gdanjsku pokazuje da drugačiji pristup može vratiti povjerenje vjernika. Ondje, karizmatični rektor Krzysztof Niedałtowski svojim otvorenim i iskrenim propovijedima redovito puni crkvene klupe. Njegov stil – u kojem priziva osobnu odgovornost, iskrenost i poniznost – oslovljava ljude današnjice, a ne apstraktne ideale prošlosti.
Niedałtowski vjeruje da Crkva mora rasti „odozdo“, kroz male zajednice koje žive autentično kršćanstvo. On ne negira vjeru ni tradiciju, ali jasno vidi da su institucije zakazale. „Crkva ne mora biti popularna – ali mora biti iskrena“, kaže on.
Dok Crkva u Poljskoj i dalje u pisanom priopćenju naglašava svoju vjernost Kristu, a ne suvremenim trendovima, sve je jasnije da se bez stvarnih promjena povjerenje vjernika neće vratiti. Možda su upravo male žive zajednice poput one u Gdanjsku put prema obnovi – iskrenoj, skromnoj i duboko ljudskoj.
