Nije li okrutno od Boga da kazni sve Adamove potomke za nešto što je Adam učinio?
Kada je Adam sagriješio, kazna je bila smrt (Postanak 2,17). Zbog Adamovog grijeha, smrt je došla na sve ljude. Neki kažu da je okrutno od Boga što je kaznio sve Adamove potomke za nešto što je Adam učinio. No, je li tome tako?
Odgovor je jednostavan – nemamo isprike jer i sami griješimo (Rimljanima 3,23; 5,12), i svi zaslužujemo smrt pred savršenim svetim Bogom. Pretpostavka da su Adamovi potomci nevini jest kriva pretpostavka. Zbog grešne naravi koju smo primili od Adama, smrt dolazi na sve, jer su svi sagriješili (Rimljanima 3,23).
„Zbog toga, kao što po jednome čovjeku grijeh uđe u svijet i po grijehu smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, zato što svi sagriješiše“ (Rimljanima 5,12).
Nelogično je misliti da su dvoje nesavršenih ljudi mogli producirati savršeno potomstvo. Budući da su Adam i Eva oboje sagriješili i bili prokleti, bilo bi nemoguće da njihova djeca budu savršeni bez grijeha. Dakle, pravo pitanje jest: zašto bi Bog dozvolio da grešna narav prijeđe na Adamove potomke? Ne čini li se to okrutno? Podsjetimo se što Biblija kaže:
„I po Abrahamu, takoreći, dade desetinu i Levi, koji inače prima desetine. Jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret izađe Melkisedek“ (Hebrejima 7,9-10).
Uzmite u obzir da poslanica Hebrejima ističe da je Levi bio u boku (tijelu) svog pretka Abrahama kada je platio desetinu Melkisedeku (Postanak 14,18-20).
Ako se ovdje misli da je svaka osoba „u“ svojim precima, onda bismo mogli reći da je Abraham bio u tijelu Noe prije Potopa. A Noa je bio u tijelu svog pretka Adama kada je sagriješio! Na jedan način, svi smo bili u Adamu kada je sagriješio! To objašnjava zašto nasljeđujemo grešnu narav. Kada je Adam sagriješio, grešna narav je došla na njih, a pošto smo mi u njima i naš život je došao po njima, i mi nasljeđujemo ovu narav.
Do sada, sve ovo zvuči kao loša vijest – i to jest – ali postoji dobra vijest.
„Jer kako po čovjeku bî smrt, po Čovjeku i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni“ (1. Korinćanima 15,21-22).
Po Adamu, smrt je došla na svijet. Isus je došao i pokazao da On ima vlast nad smrću. Stoga, oni koji su u Kristu će se spasiti i smrt više neće imati žalac.
„GDJE JE, SMRTI, ŽALAC TVOJ? GDJE JE, PODZEMLJE, POBJEDA TVOJA? Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!“ (1. Korinćanima 15,55-57).
Iako se smrt čini svima neizbježna, jednoga dana Bog će stati na kraj tom neprijatelju (1. Korinćanima 15,26). Život koji imamo dolazi po Adamu i u konačnici od Boga (Postanak 2,7). Bog nas posjeduje i daje nam naše samo postojanje (Hebrejima 1,3; Djela 17,28; Kološanima 1,16-18), i On je onaj kojeg trebamo slijediti umjesto grijeha. Zbog grijeha naših praroditelja, ljudska rasa treba Spasitelja. Isus Krist, Sin Božji, ušao je u povijest da preuzme ovu kaznu za grijeh. Takav podvig pun ljubavi pokazuje da Bog voli čovječanstvo i želi nas vidjeti kako mu se vraćamo. Bog, Autor, Podupiratelj, Otkupitelj života uistinu jest Onaj kojeg treba slaviti.
Autor: Bodie Hodge; Izvor: Biblija i znanost/answersingenesis.org
