U Starom zavjetu nalazimo vrlo jasnu Božju zapovijed o čistoći koja obuhvaća i tjelesne aspekte života. U knjizi Levitskog zakonika 18,19 stoji:
„Ne približuj se ženi za vrijeme njezine mjesečnice da otkriješ njezinu golotinju.“
Slično se ponavlja u Levitskom zakoniku 15,19-24, gdje Bog detaljno opisuje kako žena za vrijeme mjesečnog krvarenja postaje „nečista“ sedam dana, a svatko tko je dotakne ili s njom legne, također postaje nečist do večeri.
Na prvi pogled, ove riječi mogu zvučati strogo, čak i nerazumljivo u suvremenom kontekstu. No iza njih se krije duboka duhovna i simbolična poruka.
Svetost tijela i poštovanje prema ženi
U starozavjetnom Izraelu, krv je imala posebno značenje – predstavljala je život (usp. Lev 17,11: „Jer život tijela je u krvi“). Stoga je bilo zabranjeno olako postupati s njom, jer je život svet i pripada Bogu.
Mjesečno krvarenje nije bilo grijeh, nego prirodan proces koji podsjeća da je žena nositeljica života. Bog je time zapravo želio da se prema tom vremenu odnosi s poštovanjem, a ne s nečistoćom u moralnom smislu, nego s odvojenjem radi svetosti.
Zabrana odnosa imala je i zdravstvenu svrhu. U vremenu kada nije postojala medicinska zaštita i razumijevanje o higijeni, ovakva zapovijed štitila je i ženu i muškarca od infekcija i fizičkih komplikacija. No iznad svega, imala je duhovnu svrhu: podsjetiti Božji narod da postoji vrijeme za blizinu i vrijeme za suzdržanost, vrijeme posvećeno Bogu.
Duhovni smisao odvojenosti
U teološkom smislu, Bog uči svoj narod da svetost obuhvaća cijelo biće – tijelo, dušu i duh. Odnos muškarca i žene u braku nije samo tjelesan, nego i duhovan čin jedinstva koji odražava savez Boga s čovjekom.
Tijekom mjesečnice žena prolazi kroz fizički proces čišćenja, a Bog traži da i muškarac to razdoblje poštuje kao vrijeme predaha i poštovanja prema životu koji iz nje proizlazi.
U Novom zavjetu Isus pokazuje da prava čistoća dolazi iz srca, ali ne ukida Božje načelo svetosti tijela. On dodaje dublje značenje: „Blago čistima srcem, jer će Boga gledati“ (Mt 5,8).
Kada danas čitamo te redke, ne vidimo zakon koji sputava, nego mudrost Stvoritelja koji nas uči redu, poštovanju i svetosti života. Brak nije samo prostor užitka, nego i mjesto samosvladavanja, brige i razumijevanja.
Bog je u svojoj savršenoj mudrosti znao da ljubav raste i kroz odricanje. I zato ova starozavjetna zapovijed, premda stara tisućljećima, i danas govori – ne o zabrani, nego o svetosti ljubavi.
