Mnogi kršćani u jednom trenutku života dožive nešto zbunjujuće: stvari koje su im nekoć donosile radost – čitanje, razgovor, druženje, kreativnost, pa čak i pojedini oblici duhovnosti – odjednom izgube okus.
Ne dolazi to naglo ni dramatično, nego tiho, gotovo neprimjetno, kao da se u dubini duše nešto polako gasi. Prirodno je tada pomisliti da je riječ o depresiji, umoru, duhovnoj hladnoći ili unutarnjem slomu. Ali što ako se zapravo događa suprotno?
Biblija često govori o „pustinji“ – ne fizičkoj, nego unutarnjoj. To je razdoblje u kojem Bog dopušta da se lažni oslonci polako uruše. Ne zato što nas napušta, nego zato što nas čisti. U toj tišini ne gasi se život, nego iluzija. Sve što nam je donosilo trenutačno olakšanje – zabava, novosti, poticaji, čak i emocionalni vrhunci – više ne djeluje jer više nije dio Božjeg cilja za nas.
Prije duhovne zrelosti, većina naše „radosti“ i sreće zapravo dolazi iz popunjavanja praznina: zadovoljstvo hranom dolazi nakon gladi, osjećaj važnosti nakon usamljenosti, uzbuđenje nakon dosade. Ali to nisu izvori istinske radosti – to su samo trenutačne reakcije na unutarnje nedostatke. Kada Bog želi vjernika povesti dublje, on uklanja te kratkotrajne poticaje kako bismo naučili živjeti od onoga što je vječno, a ne prolazno.
Bog nam želi dati dublju radost
Zato mnogi u toj fazi osjećaju neutralnost: aktivnosti su prazne, druženja iscrpljujuća, čak i emocionalna molitva gubi intenzitet. No to nije znak smrti, nego sazrijevanja. Bog nas uči da radost ne dolazi iz stimulansa, nego iz Njegove prisutnosti. Uči nas hodati vjerom, a ne osjećajem.
I onda, nakon tog razdoblja tišine, dolazi nešto novo: radost koja nije glasna, nego duboka. Nije euforična, nego stabilna. Ne ovisi o društvu, glazbi, planovima ili emocijama. To je radost Duha – tiha, stalna, nepokolebljiva. Radost čovjeka koji je prestao juriti za privremenim zadovoljstvima i naučio prebivati u Bogu.
Ako se nalaziš u fazi u kojoj ništa ne donosi radost, ne paničari. Bog te ne udaljava – On te čini zrelijim. Tvoje korijenje ide dublje, tvoje srce se čisti, tvoja duša uči razlikovati lažno od pravog. A na kraju tog puta čeka radost koja ne prolazi, jer ne dolazi iz svijeta, nego iz Boga koji ostaje.











Бог је љубав,спасење и праштање, он је СВЕ.