Službene svemirske agencije navode da trenutačno nema poznatih velikih asteroida koji se nalaze na izravnoj putanji sudara sa Zemljom. Unatoč tome, znanstvene institucije ulažu značajna sredstva i resurse u razvoj naprednih sustava planetarne obrane te provođenje kompleksnih simulacija potencijalnih udara nebeskih tijela.
Znanstvenici u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore proveli su seriju trodimenzionalnih računalnih simulacija kako bi istražili učinkovitost nuklearnih eksplozija blizu površine opasnih objekata.
Cilj ovih pokusa jest procjena načina na koji bi se materijal asteroida promjera oko 160 metara zagrijavao, raspadao i skretao s putanje u slučaju stvarne opasnosti.
Istovremeno, NASA i Centar za proučavanje objekata blizak Zemlji (CNEOS) pripremaju scenarije za Konferenciju o planetarnoj obrani 2027. godine, koji se temelje na hipotetskom udaru objekta veličine onoga iz Tunguske eksplozije 1908. godine.
Pored teorijskih modela i simulacija, NASA je nedavno službeno završila misiju OSIRIS-REx. Svemirska letjelica posjetila je asteroid Bennu, uzela uzorak njegova tla i uspješno ga donijela na Zemlju radi daljnjih laboratorijskih analiza sastava i podrijetla materijala iz ranih faza Sunčeva sustava.
Stručnjaci naglašavaju da identifikacija potencijalno opasnog objekta otvara niz nepoznanica, uključujući njegovu gustoću, unutarnju strukturu i točnu lokaciju ulaska u atmosferu. Sustavni razvoj planetarne obrane stoga obuhvaća širok spektar aktivnosti — od promatranja neba i prikupljanja fizičkih uzoraka do izrade računalnih modela uništenja ili skretanja opasnih tijela.
Podaci Američkog meteorskog društva također bilježe povremene valove učestalijih ulazaka većih meteora u atmosferu, što znanstvenoj zajednici pruža dodatne parametre za praćenje i analizu dinamike nebeskih tijela.
