Postoje životne priče koje prkose medicinskim prognozama i ljudskoj logici. One koje nas podsjećaju da ni dugotrajna patnja nema posljednju riječ. Jedna takva priča dolazi iz Irske, iz grada Corka.
Georgina O’Shea i njezin suprug Ken postali su roditelji sina prije gotovo 19 godina. No, nakon toga započelo je razdoblje obilježeno gotovo nezamislivim gubitcima. Tijekom sljedećih gotovo dvadeset godina Georgina je doživjela čak 23 spontana pobačaja, uz jednu izvanmaterničnu trudnoću koja je završila operacijom i uklanjanjem jednog jajovoda.
Svaki novi pokušaj proširenja obitelji završavao je slomljenim srcem. Fizička bol bila je teška, ali emocionalni teret ponavljajućih gubitaka bio je još dublji. S vremenom su liječnici Georgini i Kenu otvoreno rekli da su šanse za još jednu uspješnu trudnoću iznimno male, gotovo nepostojeće.
Ipak, unatoč svim upozorenjima i razočaranjima, dogodilo se nešto što su mnogi nazvali čudom.
Georgina je ponovno ostala trudna – i ovaj put trudnoća je tekla drukčije. Bez komplikacija koje su je godinama pratile, bez ranog gubitka. Nakon mjeseci iščekivanja, na svijet je stigla zdrava djevojčica, dijete koje su Georgina i Ken opisali kao dar i znak nade nakon dugog razdoblja tame.
Priča Georgine O’Shea ne briše bol 23 izgubljene trudnoće. No ona svjedoči o snazi ustrajnosti, o ljubavi koja ne odustaje i o nadi koja preživljava i onda kada se čini da je sve izgubljeno.
