Može li se žena spasiti rađanjem?

Od pamtivijeka su ljudi zaokupljeni raznim “fiks idejama“ (idejama koje nemaju veze sa zdravim razumom) kako bi umilostivili bogove kojima su služili. Tako su neki polugoli plesali oko vatre kako bi kiša počela padati, drugi su bacali novorođenčad u užarene peći, treći su pak žrtvovali djevice i niz bi se mogao dalje nastaviti…

Niti kršćanstvo nije iznimka što se tiče navedene teme. Kako bi osigurali oproštenje grijeha, kršćani su kupovali oproštajnice. Neki bi pomislili da je ta praksa iskorijenjena nakon Lutherovog protesta, ali te su, kako ih ja zovem zadužnice, primijenile samo jedno slovo i postale zadušnice. Ideja spasenja djelima i dalje prevladava u umovima mnogih kršćana. Jedna od inačica spasenja djelima jest rađanje djece. Naime, apostol Pavao piše da će se “žena spasiti rađanjem“. Koliko istine ima u tome stihu? Znači li to da ako je žena neplodna ili jednostavno ne želi imati djecu izgubljena za cijelu vječnost?

Kontroverzno poglavlje i još kontroverznija tumačenja

Navedeni stih se nalazi u 1. Timoteju 2,15. U prijevodu King James Biblije (koja je prevedena po grčkom izvorniku), piše: “Notwithstanding, she shall be saved in childbearing, if they continue in faith and charity and holiness with sobriety.“ Najispravniji hrvatski prijevodi ovog stiha nalaze se u Varaždinskoj i Riječkoj Bibliji: “No ona će se spasiti rađanjem djece, ako ustraju u vjeri i ljubavi i svetosti s razboritošću.“Mnogi se pri tumačenju ovog teksta koriste načelom doslovnog tumačenja Biblije. Međutim, načelo doslovnog tumačenja ne treba pomiješati sa doslovnim razumijevanjem. Također, takvim pristupom se krše ostala načela tumačenja Biblije – prije svega jedinstvo biblijskih načela. Razmislimo!

Uzmemo li ovaj tekst (po doslovnom razumijevanju) kao načelo koje je vrijedilo tada, a primjenjuje se i danas – što ćemo napraviti sa ostalim tekstovima koji govore o spasenju vjerom. Jedan stih nasuprot cijele Biblije koja od korice do korice upućuje na Isus Krista kao Alfu i Omegu svačijeg spasenja. Nadalje, promotrimo li malo bolje navedeni stih, uočit ćemo gramatičku nepravilnost. U prvome dijelu se koristi osobna zamjenica ona (u jednini), a zatim se u tekstu nastavlja “ustraju li“ (u množini).

Hoće li prema tome biti spašena samo jedna žena i ako da koja? A tko treba ustrajati? Iz samoga ovoga možemo uvidjeti probleme koji mogu proizići iz doslovnog razumijevanja. Ali ako i to nije dovoljno, možemo sagledati koji su rodovi, tj. kakvo je ponašanje, iznjedrilo doslovno tumačenje ovog teksta. Uzimajući jedan biblijski tekst, vadeći ga iz ostatka teksta, iz konteksta vremena i osoba za koje je pisan i primjenjujući ga u današnjem svijetu, dovelo je do ponižavanja žena na svim razinama. U gotovo svim kršćanskim zajednicama pronaći ćete konzervativce koji, ovim stihom i par ranijih stihova, zabranjuju ženama da govore na bogoslužjima, da budu rukopoložene, koji će ih tjerati na rađanje djece čak i kada je to suprotno zdravom razumu i liječničkom savjetu. Koliko je to različito od Božjeg postupanja koji je za jedno vrijeme nad Izraelom postavio sutkinju – ženu!

Moguće tumačenje

Mnogi teolozi imaju različita razmišljanja o tumačenju ovoga teksta, ali se slažu u jednome – ono što je Pavao zapravo mislio kada je pisao ovaj tekst, saznat ćemo kada ga jednog dana sami budemo mogli pitati. Tek tada ćemo u potpunosti moći razumjeti okolnosti koje su bile u Efezu i što je Pavla potaknulo da se izrazi upravo tim riječima. Do tada možemo podijeliti jedno od najprihvaćenijih i najrasprostranjenijih tumačenja u različitim protestantskim denominacijama. Ono što je sigurno a su se u tadašnjem Efezu pojavili lažni učitelji koji su naučavali bajke. Te bajke su bile povezane s tumačenjima rodoslovlja i učenjima o Zakonu, a sam Pavao o takvim učiteljima kaže: “htjeli bi biti učiteljima Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što rade.“ (1. poglavlje, redak 7.). Zatim Pavao nastavlja kako smo svi mi grešnici (od kojih je prvi on),i kako je nas je Isus Krist došao sve spasiti te da u Njemu vjerom primamo vječni život (redak 16.).

Mnogi teolozi smatraju da su, među ostalima, žene bile te koje su podučavale bajke. Stoga ih Pavao u drugom poglavlju opominje i upućuje na Evin primjer da ne djeluju neovisno, jer će, baš poput Eve tada, i one same biti zavedene. Umjesto neovisnog djelovanja neka se rađe savjetuju sa svojim muževima (one koje su udane), ili starješinama (koje Pavao kasnije spominje u poslanici). Također ih opominje da se umjesto pustim tlapnjama, njihova vjera očituje dobrim djelima. Pavao niti jednom riječju ne upućuje kako su žene manje vrijedne jer su stvorene nakon Adama i jer su prve pale. On se isključivo referira na Evin primjer koja je prva sagriješila, ali njezin grijeh ne prenosi na druge žene. Takvo učenje ima Katolička crkva i naziva ga istočnim grijehom. Ono na što se Pavao referira da je radi Eve preneseno na sav ženski rod jest prokletstvo rađanja u mukama. Zato kaže: “ona će se spasiti rađanjem“.

Unatoč tome što je prva zgriješila i što je pod prokletstvom grijeha za nju, postoji način da se spasi. Ako pogledamo engleski izvornik, tamo piše: “she shall be saved“ (ona će biti spašena), a ne: “she will save herself“ (ona će se sama spasiti). Tako će i sve ostale žene koje ustraju u vjeri, ljubavi, svetosti s razboritošću, unatoč prokletstvu koje su naslijedile Evinim grijehom, moći biti spašene. Ukoliko tako sagledamo taj redak, onda on neće biti u suprotnosti s ostatkom Timotejeve poslanice i ostatka Biblije.

Kako možemo biti spašeni?

Upravo je takvo izravno pitanje bilo upućeno samome apostolu Pavlu koji je i napisao poslanicu Timoteju. Oko ponoći, zatvoreni s nogama u kladama i izranjavani od mnogih udaraca, Pavao i Sila su molitvom i pjesmama slavili Boga. Njihovo slavljenje prekinuo je silan potres. Misleći da su zatvorenici pobjegli, tamničar si je htio oduzeti život. Srećom, Pavlov poziv i uvjeravanje da su svi na broju, spriječio ga je u toj namjeri. Upalivši baklji u uvjeravajući se da je Pavao govorio istinu, tamničar je i simbolično iz tame očaja prešao u svjetlo i postavio pitanje: “Gospodo, što mi je činiti da budem spašen?“ (Djela 16,30). I tada mu apostoli upućuju riječi s prekrasnim obećanjem koje vrijedi i za nas danas: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen ti i tvoj dom.“ Nikakvo plaćanje, nikakvo rađanje – samo vjera!

Za mene osobno Bog nije predvidio ulogu nečije supruge i potom majke, ali mi je zato dao puno drugih uloga (svog djeteta, kćeri, sestre, unuke, zaposlenice, prijateljice…) Znači li to da je moj život manje vrijedan od žene koja je rodila? Ne nipošto! Vrijednost ljudskog života ne očituje se u našim djelima, već u onome što je Krist učinio – umro je za svakoga od nas. Znači li to što neću imati djecu da neću biti spašena? Ne, nipošto! “Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar; ne po djelima da se ne bi tko hvastao.“ (Efežanima 2,8.9). Stoga prestanimo jedni druge (ili bolje rečeno jedne druge) ponižavati i prihvatimo se u Božjoj volji i namjeri koju je On osmislio za svaku od nas pojedinačno. “Jer njegovo smo djelo, stvoreno u Kristu Isusu za dobra djela koja je unaprijed odredio Bog da u njima hodimo“ (Efežanima 2,10).

Autorica: Marija Miljković