10 odgovora na najčešća pitanja o sigurnosti spasenja vjernika

Može li istinski kršćanin sumnjati u svoje spasenje?

Ivan je napisao svoju prvu poslanicu kako bi svi koji vjeruju u Krista mogli znati da imaju vječni život (1 Ivanova 5,13). To jasno podrazumijeva kako su neki kršćani kojima je Ivan pisao imali sumnji glede svoga spasenja. Prva Ivanova nikad ne bi bila napisana da neki pravi vjernici nisu sumnjali u svoje spasenje.

Na sličan način, pisac Hebrejima poticao je svoje čitatelje da ‘svaki od vas pokaže istu revnost da svoju  nadu učini savršenom do kraja’ (6,11). Budući da je želio da njihova sigurnost bude savršena do kraja, očito im je tada bila djelomično savršena, jer su se kolebali u sumnjama. Vrlo uznemiren otac jednom je rekao Isusu: ‘Vjerujem! … Pomozi moju nevjeru!’ (Marko 9,24). Prava vjera može doživjeti sumnje.

Dakle, samo zato što netko sumnja u spasenje ne znači kako ta osoba nije istinski vjernik.

Tko mi može dati sigurnost u spasenje?

Samo Bog može dati pouzdanje ispravnog stanja pred njim. Nijedan pastor, savjetnik ili prijatelj ne može to učiniti. Samo Duh Sveti može potvrditi srcu sigurnost u spasenje. To je izrazito osobna stvar između Boga i mene.

Međutim, svakako trebate razumjeti kako Bog može upotrijebiti neku osobu kako bi usmjerila nekoga tko se bori s tim pitanjem u pravome smjeru. Duhovno zreli ljudi mogu biti sredstva po kojima Bog pomaže drugima da dobiju punije razumijevanje evanđelja i svega što je Bog pribavio u spasenju. Ipak, istinska sigurnost mora na kraju doći od Duha Svetoga koji boravi u vjerniku.

Može li novi kršćanin iskusiti sigurnost u spasenje?

Unutar svake prave, spasonosne vjere nalazi sigurnost. Biblija potvrđuje: ‘Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo’ (Heb 11,1). Jednostavno rečeno, svaka istinska vjera u sebi sadrži sigurnost.

Istina, sigurnost će rasti i cvjetati s vremenom. Dok se vjera bude razvijala i sazrijevala, razvijat će se i sigurnost. Početno, embrionalno pouzdanje prema Bogu, istinsko i stvarno, s vremenom će narasti i sazrijeti u punu sigurnost dok se dokazi kristolikosti budu pokazivali u životu.

Međutim, sigurnost spasenja može se imati već onoga trenutka kad netko istinski povjeruje u Krista.

Ukoliko sam uistinu spašen/a, zašto sumnjam u svoje spasenje?

Mnogi čimbenici mogu dovesti do sumnje u spasenje. Kao što je bol dobar jer nam govori kako nešto nije u redu s našim zdravljem, tako i sumnja može biti od pomoći u otkrivanju nečega što nije u redu s našim duhovnim stanjem. Kad istinski vjernik iskusi velike sumnje, to je vjerojatno pokazatelj kako postoji duhovni problem.

Grešno ponašanje može dovesti do sumnji. Osjećaji krivnje proizvode uznemirenu savjest i mogu uzrokovati sumnje u valjanost vlastitog spasenja. Nepriznati grijeh samo izaziva osjećaj nesigurnosti glede spasenja. Kušnje iz svijeta, ukoliko im se ne odupre, mogu dovesti do toga da osoba plamti požudom. Kad te sile pritisnu vjeru koja je već krhka, mogu se javiti sumnje.

Također, neki ljudi sumnjaju u svoje spasenje jer loše razumiju Božju riječ. Ne uspijevaju shvatiti značenje Božje milosti. Budući vjeruju kako su na neki način odgovorni činiti dobra djela kako bi ih Bog i dalje prihvaćao, oni se svim silama nastoje održati spašenima, ne shvaćajući kako vječni život koji su primili traje vječno.

Neki kršćani sumnjaju u svoje spasenje kad iskuse bolne nevolje. Smrt supružnika, dijagnosticiran karcinom ili otkaz na poslu mogu ih dovesti do sumnji u Božju ljubav prema njima.

Moramo zapamtiti, imati spasonosnu vjeru ne znači da će se od nas ukloniti sve životne oluje. Umjesto toga, prava vjera će nam dati snagu da pobjedonosno prebrodimo te oluje. Isus, Sin Božji, iskusio je muke u ovome svijetu, a tako će biti sa svim Božjim sinovima i kćerima (Rimljanima 5,1-5; 8,18-39, Jakov 1,2-4)

Molio sam se da primim Krista još kao dijete. Može li to biti pravo spasenje?

Apsolutno. Jednom prilikom Isus je pozvao k sebi malo dijete i rekao: ‘Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.’ (Matej 18,3) Možemo to pretpostaviti, tko će bolje imati djetinju vjeru od djeteta? Kasnije, Isus je rekao: ‘Pustite dječicu i nemojte im braniti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.’ (Matej 19,14).

U obraćenju, djeca ne trabaju postati kao odrasli: odrasli trebaju postati kao djeca. Djetinje vrline jednostavnog povjerenja i ponizne ovisnosti nužne su za pravo obraćenje. Ponovo, djetinju vjeru najbolje može izraziti dijete.

Moram li podložiti život Kristu u vrijeme obraćenja?

Biblija ne razlikuje Isusa Spasitelja od Isusa Gospodina. Kad uistinu povjerujem u Krista kao mog Spasitelja, počet ću mu se pokoravati i kao Gospodinu. Doći Isusu kao Spasitelju zahtijeva pokoravanje njegovom gospodstvu.

Prečesto ljudi govore: “Primio sam Isusa kao Spasitelja s devet godina, ali nije postao mojim Gospodinom te nisam počeo živjeti za njega sve dok nisam napunio dvadeset i jednu godinu.” To je lažno svjedočanstvo. Spasonosna vjera se dogodi onda kad se predam Kristu i to uzrokuje promjenu života, što uključuje življenje za Krista. Život poslušnosti započinje odmah.

Krist se ne prima u ratama. Ne može se primiti jedan dio Krista, njegovo spasiteljstvo, a ne primiti drugi dio, njegovo gospodstvo. Sveto pismo svjedoči: ‘Vjeruj u Gospodina Isusa’ (Djela 16,31) ukoliko želiš da se spasiš. Također: ‘Ako ustima svojim priznaješ Isusa kao Gospodina … bit ćeš spašen.” (Rimljanima 10,9). Ime Isus znači ‘Jahve spašava’, što naglašava njegovo spasiteljstvo, a Jahve znači ‘suvereni vladar’, što naglašava njegovu vlast u upravljanju našim životima. Spasenje se događa kad povjerujemo u Isusa i primimo ga.

Isus stoji na vratima grešnika srca i traži da uđe. Gospodin kaže: ‘Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom’ (Otkrivenje 3,20). Kaže li osoba bez Krista: ”Isuse, uđi u moj život, ali, Gospode, ostani vani ”, on neće ući. Spasenje je ‘sve ili ništa’ odaziv na Krista u kome ga primamo i kao Spasitelja i kao Gospodina.

Što ako još uvijek vidim grijeh u svome životu?

Vidjet ćete grijeh u svome životu bili vi spašeni ili izgubljeni. Pitanje je kako reagirate na svoj grijeh? Žalosti li vas što vaš grijeh oskrvnjuju Božju svetost? Nespašena osoba će griješiti i neće je biti briga. Čak će naginjati prema grijehu sve češće i sa sve većim zadovoljstvom. Međutim, kad spašena osoba sagriješi, biće osvjedočena grijehom te će ga prezirati. Obraćenje ne znači da više ne možemo griješiti, nego da ne možemo više griješiti i uživati ​​u tome.

Izbjegavajte previše samoispitivanja. To može dovesti u bolesne analize, koje mogu uzrokovati čak i depresiju i iz duše vam ukrasti radost i sigurnost. Nikakva količina posvećenja nikoga nikad nije spasila. Spašeni smo po dovršenom Kristovom djelu, čija nam se pravednost pripisuje po vjeri. Moramo gledati preko nas samih na Božje djelo u nama i u Kristovu žrtvu.

Što moram preispitati kako bih potvrdio/la svoje spasenje?

Možemo znati da smo spašeni na tri načina? Svatko od njih je vrlo važan.

Prvo, osobna vjera u Božjega Sina. Evanđelje kaže da sam ja veliki grešnik i da je Krist veliki Spasitelj koji je umro za moje grijehe, bio pokopan i uskrsnuo iz mrtvih. Sjedeći s desna Bogu, Isus je živ i sposoban spasiti sve koje je izabrao. Jeste li se ikada uzdali kako će vas Krist spasiti?

Drugo, unutarnje svjedočanstvo Božjega Duha. Kada vjeruju u u Krista, Sveti Duh dolazi kako bi u meni zauvijek živio, i on svjedoči mome srcu da pripadam Kristu. ‘Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja’ (Rimljanima 8,16; usporedi 1 Ivanova 3,24; 4,13)

Treće, vanjska stvarnost preobraženog života. Plod kristolikosti postat će očigledan u mome životu, kao što je opisano u 1 Ivanovoj.

Sva tri navedena kriterija moraju biti predana u našim životima, a kad jesu, onda posjedujemo to ‘divno saznanje’ ili ‘sretnu sigurnost’. Razmislite o sljedećoj ilustraciji koja oslikava tu trojaku transformaciju.

Maleni ribarski brodić odjednom se našao u razbjesnjeloj oluji na otvorenom moru. Odmah je potražio sigurnost u obližnjoj luci, ali na ulazu u luku stršile su ogromne stijene, a ta je noć bila posebno mračna.

Posada broda se javila luci radio vezom: “Dajte nam upute za siguran ulazak.”

Stigao je sljedeći odgovor: “Poredajte tri svjetla: svjetionik, crkvu na brijegu i mjesec. Zatim krenite s pouzdanjem punom parom naprijed.”

Kad vjerujem u Krista, primam svjedočanstvo Duha i vidim svoj preobražen život, mogu biti sasvim siguran da sam spašen. Poredajte ta tri svjetla, a onda krenite s pouzdanjem naprijed.

Postoji li nešto što bi mi moglo pomoći odrediti jesam li spašen ili ne?

Isus je jedno ispričao priču o sijaču sjemena. Pozvani smo pronaći se u njoj pa ćemo znati jesmo li spašeni ili izgubljeni.

Isus je rekao kako je sijač sijao sjeme i da je ono palo na četiri vrste tla (Matej 13,1.2). Prvo sjeme je palo pored puta gdje je tlo bilo tvrdo i utabano, pa su ga ptice brzo pozobale prije nego što je moglo narasti. Drugo sjeme je palo na kamenito tlo, i iako je na početku počelo rasti, uskoro je uvenulo jer tlo nije bilo duboko. Treće je sjeme palo u trnje koje ga je ugušilo. Četvrto je sjeme palo na dobro tlo, plodno i pripremljeno i samo je ono donijelo žetvu.

Objašnjavajući ovu priču, Isus je rekao kako je sjeme riječ Božja, da je sijač Sin Božji, te da različita tla predstavljaju srca ljudi. Kad je Riječ bila posijana u pravo srce, ono je otvrdnulo i nije bilo prijemljivo za Riječ, pa ga je Sotona, poput zle ptice, ugrabio prije nego što je moglo narasti. Ta osoba, iako je čula Božju riječ, zanemarila je istinu evanđelja i ostala tvrda srca.

Kad je Riječ pala na drugo srce, došlo je do početnog odaziva, ali je uskoro uvenulo i umrlo. Problem je bilo plitko srce. Korijenje nije bilo duboko zbog kamenitog sloja ispod tla, pa je rast bio zaustavljen. Ovo srce, unatoč površnom interesu, nije se uistinu pokajalo za grijeh, nije se čvrsto vezalo za Krista i nije imalo istinsku vjeru u evanđelje. Ta je osoba također izgubljena.

U trećem srcu je trnje, koje predstavlja svjetske brige, ugušilo Riječ. Ljubav prema posjedovanju, prestižu i popularnosti sprječavaju klijanje i rast Božje riječi. I ova je osoba izgubljena. Ljubav prema Bogu nikad nije nadišla ljubav prema svijetu.

Konačno, u četvrtome srcu Božja riječ raste i donosi ploda. Tlo je bilo uzorano i postalo je prijemljivo za sjeme. Tlo je plodno i sjeme klija i rađa obilnom žetvom. Ovaj život, i samo ovaj život, je spašen. Samo on proizvodi plod na život vječni.

Koje tlo predstavlja vaš život?

Je li riječ istrgnuta iz vašeg srca? Ili je možda postojao početni rast zanimanja za Krista, koji je kasnije ispario i nije donio nikakav rod? Ili su svjetske stvari ugušile vašu želju za duhovnim stvarima, pa zbog toga ne donosite roda? Ukoliko je tako, onda ste izgubljeni i trebate postati spašenima?

Međutim, ukoliko je vaš život ispunjen kajanjem zbog grijeha, poniznom prijemljivosti za Božju riječ, vjerom koju obilježava poslušnost i plodom kristolikosti, onda ste zaista obraćeni Njemu.

Samo Božja riječ djelovanjem Svetoga Duha može otkriti gdje stojite glede Božjega kraljevstva.

Autor: Petar Petrović