Ako volimo Isusa, voljet ćemo i Židove: 12 biblijskih razloga zašto ne smijemo biti antisemiti

Biblija ne podržava antisemitizam, već ga zabranjuje.

Standardna definicija iz rječnika za antisemitizam glasi: „Neprijateljstvo ili predrasuda prema Židovima“.

Povijest bilježi puno situacija u kojima su kršćani maltretirali Židove. Cilj ovoga članka jest da vam pokaže da su se ti kršćani ponašali suprotno Bibliji – knjige za čiji tekst su rekli da vjeruju. Ono što bi vam trebale pokazati ovih dvanaest točaka razmatranja jest ne samo da Biblija ne podržava antisemitizam, već ga zabranjuje.

1. Bog je po svojoj milosti odabrao izraelski narod iz svih naroda svijeta kao primatelje Božjeg saveza zbog kojega će Izrael dobiti jedinstvene blagoslove i zbog kojih će onda svi ostali narodi na zemlji biti blagoslovljeni.

Gospodin je rekao Abramu: „Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, i uvelićat ću ime tvoje; i ti ćeš biti blagoslov. Blagoslovit ću one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one, koji tebe proklinju; u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji“. (Postanak 12, 2-3)

PROČITAJTE: Spašava li Bog samo Izrael ili sve narode?

Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogoštovlje i obećanja“. (Rimljanima 9, 4)

2. Isus, za kojeg Pismo govori da je inkarnacija vječnoga, božanskog Božjeg Sina, je bio Židov. Ovo utjelovljenje znači ispunjenje saveza sa Abrahamom. Isus je bio potomak preko kojeg su svi zemaljski narodi blagoslovljeni.

Očigledno je da je naš Gospodin bio potomak iz Jude (Hebrejima 7, 14).

Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke. Amen“. (Rimljanima 9, 5)

A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu“. (Galaćanima 3, 16)

3. Svaki od dvanaestorice odabranih apostola su bili Židovi.

Tu dvanaestoricu je Isus poslao, rekavši im: „Nemojte ići među pogane niti ulazite u gradove Samarije, već idite izgubljenim ovcama Izraela“. (Matej 10, 5-6)

4. Činjenica da je židovski narod odbio (i kao narod uopće još uvijek odbija) Isusa kao Mesiju i da su organizirali, zajedno s Pilatom i ostalim poganima, Njegovo raspeće, nije značilo da će biti osuđeni. Isus je sam, nakon smrti, dao primjer kako moliti tako da Židovima i poganima koji su bili odgovorni za Njegovu smrt bude oprošteno, nakon čega mnogima od njih i jest bilo oprošteno nakon što su im apostoli ponudili milost evanđelja, a ne osvetu.

Isus je rekao: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. (Luka 23, 34)

PROČITAJTE: Jesu li Židovi prokleti zato što su ubili Isusa?

Petar je podigao svoj glas i rekao im: „Ljudi iz Judeje, Isus… kojeg ste vi razapeli i koji je bio ubijen od strane bezbožnika. Bog Ga je uskrisio“… Čuvši ovo nešto im se prelomilo u srcima. Petar im je rekao: „Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u imenu Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha“… Stoga oni koji su čuli Riječ bijahu kršteni i toga dana se krstilo oko tri tisuće duša“. (Djela 2, 14; 23-24; 37-38; 41)

5. Pavao je izrekao kratkoročno tužno, ali dugoročno ispunjeno nadom objašnjenje židovskog odbijanja evanđelja i pojasnivši da je židovsko neprijateljstvo prema Isusu kao Mesiji bilo za spasenje pogana, što je onda bilo i za spasenje Židova. Drugim riječima, Božje odobravanje privremene neposlušnosti i pogana i Židova bilo je u konačnici za dobro i jednih i drugih.

Po evanđelju dakle neprijatelji su zbog vas; a po izboru ljubimci zbog otaca. Jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv. Jer kao što ste i vi nekada bili nepokorni Bogu, a sad ste postigli milosrđe zbog njihove nepokornosti. Tako se i ovi sad ne pokoriše zbog vašega pomilovanja, da i oni postignu milosrđe. Jer je Bog zatvorio sve u nepokornost, da se smiluje svima“. (Rimljanima 11, 28-32)

6. Bog je odabrao spasiti i Židove i pogane na način koji iskorjenjuje ponos kod i kod jednih i kod drugih. On je posebno opomenuo pogane neka se ne hvastaju nad Židovima zbog vjere koju oni imaju, a koji Židovi nemaju.

Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih; i postao si zajedničar u korijenu i u masnoči masline; Ne hvali se proti granama; a ako li se hvališ, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe“. (Rimljanima 11, 17-18)

7. Kako bi podržao Pavlovo odbijanje poganskog hvastanja nad Židovima (uz osudu i kaznu koje mogu ići za time), on podsjeća pogane da i danas njihovo spasenje ovisi o Božjoj vjernosti u savezu koji je sklopio sa židovskim pretkom- Abrahamom.

Ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi – ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe“. (Rimljanima 11, 18)

Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova“. (Ivan 4, 22)

8. Još jedan Pavlov argument u vezi toga da se pogani ne smiju hvaliti nad Židovima jest da samo Bog može i jednoga dana hoće Izrale u cijelosti privući prema Mesiji tako da Izrael bude spašen.

Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova“. (Rimljanima 11, 24-26)

9. Gotovo ekskluzivni prioritet koji je Isus dao Židovima u svojoj službi (Matej 10, 6; 15-24) bio je promijenjen tako da svi narodi budu dio spasenja (Matej 21, 43; 28, 19-20), ali nije bio u cijelosti odbačen, što možemo i vidjeti iz činjenice da su apostoli u svojoj misiji za pogane, vidjeli prikladnim da Božji narod prvi sazna evanđelje.

Jer ne stidim se evanđelja, jer ono je Božja snaga za sve one koji vjeruju, prvo za Židove, a onda i za Grke“. (Rimljanima 1, 16, vidi isto Djela 3, 26; 18, 5-6)

10. Pavao je postavio primjer kako bi se kršćani trebali odnositi prema Židovima sve dok posljednjega dana spasenja za Božje odabranike iz Izraela i pogane. Učinio je sve što je mogao kako bi Židove doveo prema spasenju. Čak je bio spreman patiti umjesto njih kako oni ne bi patili.

Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase“. (Rimljanima 10, 1)

Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih“. (Rimljanima 11, 13-14)

PROČITAJTE: Jesu li Židovi i danas izabrani Božji narod?

Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu“. (Rimljanima 9, 1-3)

11. Pavao i nama daje primjer (Filipljanima 3, 17; 1. Korinćanima 4, 16-17) jer dok je bio progonjen od strane Židova, nije se osvećivao. Prema onome što znamo, niti Pavao niti ijedan drugi Isusov učenike koji je širio evanđelje nakon Isusove smrti, nikada nije niti prst stavio na Židovski narod.

Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu“. (2. Korinćanima 11, 24)

I trudimo se radeći svojim rukama. Psuju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi trpimo; Hule na nas, a mi molimo; postadosmo kao smeće svijeta, izmet svima sve do sada“. (1. Korinćanima 4, 12-13)

12. Isus je učio svoje sljedbenike neka se ponašaju prema svojim bližnjima onako kako bi htjeli da se prema njima ponaša i neka na zlostavljanja odgovaraju milošću. Njegovi učenici su nastavili to učenje.

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci“. (Matej 7, 12)

Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“. (Luka 6, 27-29; 35-36; vidi isto Matej 5, 44-48)

Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav“. (Rimljanima 13, 8-10)

Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom“. (1. Petrova 2, 20-23)

Stoga, srž Pisma, narav Isusa Krista, primjeri apostola, izričite zapovijedi o ljubavi i buduće sudbine naroda uključujući i Izrael koji je pokazao neprijateljstvo prema Isusu nam govori da je mržnja prema Židovima zabranjena.

Isus je židovski Mesija. Jednoga dana će cijeli Izrael ovo radosno spoznati. U međuvremenu kršćanski sljedbenici Mesije su pozvani na proslavljanje Isusa kao jedinoga Spasitelja grešnog čovječanstva.

Ovo činimo tako što govorimo i pokazujemo Riječ Božju s Radosnom vijesti koja je u središtu: „A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu“. (Ivan 20, 31)

Autor: John Piper; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org