Među bezbrojnim grumenima mudrosti koja sam tijekom godina primio od mog Oca, nalazi se i ova mala dragocjenost.
Kad čitate Bibliju može se dogoditi da naiđete na nešto što će vam izazivati osjećaj nelagode, no baš u takvim trenucima treba odoljeti iskušenju da jednostavno pređete na nešto drugo.
Tamo gdje nas Biblija izaziva da se osjećamo nelagodno, to je točno ono mjesto gdje trebamo usporiti. To je uvjerljiv dokaz određene slabosti koju nosimo. Kad su naše misli i osjećaji uzburkani zbog Božje Riječi, On je u pravu, a mi smo u krivu.
Tako je razumljivo da mnogi koji čitaju Bibliju žele učiniti odmak od jasno iznesene Božje zapovijedi da svaka osoba koja živi u Kanaanu treba biti pogubljena kad Njegov narod osvoji obećanu zemlju. Nema milosti za žene i djecu, nema suosjećanja prema starima, Božja zapovijed je bila jasna, jednako kao što je bila brutalna.
Mnogi koji su izvan vjere zaboli su svoju zastavu baš ovdje, tvrdeći da je naš Bog nemoralan i monstruozan. Mnogi koji su na rubu vjere čine raznovrsne egzegetske akrobacije ne bi li se nekako izmigoljili iz tog problema. Mnogi vjernici su jednostavno zbunjeni i osjećaju neugodnost. Bog kojem se klanjamo, pravi i živi Bog, zapovjedio je upravo to, i to s pravom. Stoga, ako ga želimo ispravno obožavati, čak i ovdje ćemo slaviti Njegovo ime .
Postoje najmanje dva razloga zašto je Bog je to učinio. Prvi je očigledan iz onoga što se dogodilo kada Izrael nije poslušao ovu Božju zapovijed. Bog je htio zemlju očišćenu od svega što bi moglo predstavljati iskušenje Božjem narodu da se odvrati od Njega i njegova Zakona. Tako su Kanaanci bili prijetnja čistoći naroda koji je Bog odvojio, posvetio i posvojio. Davši im svoje zapovijedi On ih je namjeravao zaštititi.
Jošua je, unatoč svoj svojoj vjernosti, ostavio posao nedovršenim. Jednom kad je Izrael postao dominantan, kada su se osjećali sigurnima, počeli su razmišljati da bi moglo biti korisno ostaviti neke od Kanaanaca uokolo, da im donose vodu i cijepaju drva. Knjiga Sudaca nam otkriva rezultate. Kanaanci koji su bili pošteđeni postali su zamka za Izrael, baš kao što je Bog i predvidio da će se dogoditi. Uskoro je svatko činio ono što se činilo pravo vlastitim očima.
Naravno, sada možemo razumjeti Božji motiv, no to još uvijek predstavlja nešto grozno. Ovi Kanaanci nisu bili puke apstrakcije, već stvarni ljudi. Nije li i dalje prilično okrutno ubiti ih sve jednostavno zato da bi se zaštitila moralna čistoća Izraela? Možda, kad bi to bio jedini Božji motiv. Međutim, drugi razlog ove Božje zapovijedi je bio taj da su svi, svaki muškarac, žena i dijete bili grešnici, a plaća za grijeh je smrt. Ukratko, Bog je to učinio iz istog razloga zbog kojeg radi sve što radi – za dobrobit svog naroda i na svoju slavu!
Iz razloga što smo grešnici, a budući da nas Bog toliko zapljuskuje tuševima svoje milosti, lako izgubimo iz vida Božju pravednost i crnilo našeg grijeha. Kad čitamo o egzekuciji Kanaanaca ne trebamo se pitati : “Kako je Bog to mogao učiniti ? “, već : “Zašto nas sve ne ubije? ” Najšokantniji dio priče o osvajanju Kanaana zapravo je Božja ljubav prema svome buntovnom narodu, a ne samo Njegov gnjev prema drugim pobunjenicima. Od trenutka našeg začeća mi svi se nalazimo pod prijetnjom Božje smrtne kazne. Svaki dan i svaki trenutak našeg života predstavlja trenutnu odgodu izvršenja. Svaki put kada zaboravimo na tu istinu mi pokazujemo kakvi smo doista grešnici. No, hvaljeno bilo Njegovo Ime, Krist je došao na ovaj svijet da spasi grešnike. Onaj koji nije znao za grijeh postao grijehom za nas i umro smrću grešnika da bismo mi mogli živjeti. Neka mi koji se nazivamo Njegovim imenom nikada ne izgubimo ni osjećaj zapanjenosti, ni pravo shvaćanje milosti u Božjoj zapanjujućoj milosti.
Autor: R. C. Sproul Jr.; Preveo i prilagodio: Jasmin Koso; Izvor: Ligonier/Glavni tok
