BOŽJA VOLJA I POSAO: Što Bog želi da radim?

Pitanje s kojim se često susrećemo jest: ”Jesam li svojim izborom zvanja u skladu s Božjom voljom?”

Kada se upoznajemo s nekim obično se postavljaju tri pitanja: ”Kako se zovete? Odakle ste? Čime se bavite?” Upravo ovim trećim pitanjem ćemo se pozabaviti u ovom poglavlju.

Čime se bavite? Ovo je pitanje koje se odnosi na zanimanje, karijeru ili zvanje. Ljude zanima kojim poslom ili službom se bavimo u životu, što ispunjava naše osobne aspiracije.

Poznata nam je uzrečica ”Stalni rad bez zabave pretvara Jacka u dosadnjakovića”. Jasno nam je kako se život ne sastoji od neprestanog rada. Dio svojeg vremena posvećujemo rekreaciji, spavanju, igri i drugim aktivnostima koje nisu izravno vezane za naše zaposlenje ili posao. Međutim, posao zauzima veliki dio naših života i skloni smo na svoj identitet gledati u svjetlu našeg zanimanja.

Štogod drugo da jesmo, mi smo bića koja rade. To je i bila namjera stvaranja – sam Bog je Bog koji radi. Od trena kada su stvoreni našim je pra-roditeljima Bog dao obvezu rada. Adam i Eva su bili pozvani uređivati, obrađivati i čuvati zemlju, dati imena životinjama, vladati i upravljati i biti odgovorni za zemlju. Svi ovi zadaci su oduzimali poprilično vremena, energije i resursa – ukratko, to je bio posao.

Ponekad upadnemo u zamku razmišljanja kako je rad zapravo kazna koju je Bog nametnuo Adamu kada je sagriješio u Edenskom vrtu. Međutim, moramo zapamtiti da je rad čovjeku dan prije pada. Naravno, našem poslu su dodane muke. Među biljkama koje uzgajamo rastu čičak i trnje. Svoj posao radimo u znoju lica naših, to su kazne za grijeh, ali sam rad je dio veličanstvene privilegije dane muškarcima i ženama pri stvaranju. Nemoguće je razumjeti vlastitu ljudskost bez da razumijemo centralnu važnost rada.

Mnogi od nas provedu mladost učeći i pripremajući se za životno zvanje, posao. Razboriti kršćanin shvaća da je radeći u svojem zvanju odgovoran doprinositi Kraljevstvu Božjem, ispuniti božansko poslanje, odazvati se svetom pozivu kao sluga živoga Boga. Takav kršćanin je vrlo svjestan pitanja: ”Na koji način svojim radom mogu služiti Bogu?”

Zvanje i poziv

Ideja zvanja se temelji na teološkoj premisi božanskog poziva. Latinska riječ za zvanje jestvocatio, što znači poziv. U današnjem svjetovnom društvu religijsko značenje riječi je jednostavno postalo sinonim za karijeru. Ovdje ćemo upotrebljavati riječ zvanje u njezinom prvotnom značenju božanskog poziva, svetog poziva na ispunjavanje zadataka i odgovornosti koje je Bog stavio pred nas. Pitanje s kojim se mi kršćani susrećemo jest: ”Jesam li svojim izborom zvanja u skladu s Božjom voljom?” Drugim riječima, živimo li naše živote onako kako Bog to želi? Pitanje Božje volje ovdje postaje bitno i praktično pitanje jer se dotiče onog dijela naših života na koji trošimo većinu vremena i najviše utječe na oblikovanje naših osobnosti.

Ako nas Biblija ičemu poučava onda je to kako je Bog, Bog koji poziva. Svijet je stvoren pozivom svemogućeg Stvoritelja: ”Neka bude svijetlost, i bi svijetlost.” Bog također poziva Svoj narod na pokajanje, obraćenje i pripadanje Njegovoj obitelji. Također nas poziva da Mu služimo u Njegovom kraljevstvu koristeći se, na najbolji mogući način, našim darovima i talentima. Međutim, javlja se pitanje: ”Kako znati na koje zvanje smo pozvani?”

Jedna od tragedija suvremenog društva jest, iako je tržište rada ogromno i složeno s beskonačnim brojem mogućih karijera, obrazovni sustav koji nas obučava usmjerava nas prema vrlo malenom broju mogućih zaposlenja. Kada sam završio srednju školu i krenuo u potragu za fakultetom sjećam se kako se glavnina pažnje posvećivala izboru glavnih predmeta i mogućih željenih karijera. U to vrijeme činilo se kako su svi naumili biti inženjerima. Pedesetih godina je kultura mehanizacije otvorila tisuće unosnih poslova za inženjere. Fakulteti su bili preplavljeni mladim ljudima koji su željeli inženjerske diplome.

Također se sjećam i zasićenosti tržišta rada koje se dogodilo u sedamdesetima. Kružile su priče kako su mnogi sa inženjerskim doktoratima primali naknadu za nezaposlene ili su prali suđe u raznim restoranima jer jednostavno nisu mogli naći posao u struci. Isto se dogodilo sa onima koji su imali diplome iz područja obrazovanja. Poslova u obrazovanju je bilo sve manje i manje dok je potencijalnih kandidata bilo sve više. Problem je još dodatno uvećan krivo usmjerenim oglašavanjem i savjetovanjima koja su usmjeravala ljude ka zvanjima koja su već bila popunjena.

Prije 100 godina izbor zvanja je bio jednostavniji s obzirom da se većina američke djece pripremala za rad u poljoprivredi. Danas tek oko 3% populacije radi u poljoprivredi – znatni pad radnih mjesta u jednom zanimanju je otvorio vrata velikom broju mjesta u drugom zanimanju.

Autor: R. C. Sproul

NAJNOVIJE!