Voljela bih da sam jutranji tip osobe jer to bi mi život na stotine malih načina učinilo jednostavnijim. No sve dok ne popijem svoju prvu ili ponekad treću šalicu kave, jednostavno ne budem ”ni za što”.

No, postoji nešto što će me izbaciti iz kreveta prije nego što svane, a to nešto je starije od školskog rasporeda i dječjih aktivnosti. Čak i na godišnjem odmoru, kada moji dječaci još uvijek spavaju, izaći ću iz svoga kreveta, odšuljati se i obuti svoje natikače. Svanulo je. Da budem preciznija, sunce je svanulo nad oceanom. Moja ljubav prema fotografiji i prirodi učini to da ignoriram toplinu madraca i natjera me da ustanem.

PROČITAJTE: Ima li čekanje na Boga smisla? Ima, a evo i zašto!

Prošle godine, već krajem ljeta, znala sam da nam je ostalo još samo nekoliko dana od našeg godišnjeg odmora. Izašla sam van u ranojutarnje sate, sa sobom sam uzela svoj Nikon i širokokutne leće. Istoga trenutka kada su moja stopala dotaknula pijesak, osjetila sam kako mješavina hladnoga zraka i letećih buba pozdravljaju moje lice. Sjetila sam se kako je lijepo biti u krevetu.

Hodala sam obalom i shvatila da je vani već podosta svjetlo. Jesam li propustila svitanje? Kimnula sam glavom kada sam susretala druge ljude koji su bili na plaži, ne želeći ući u razgovor s njima. Zaustavljajući se kod rive, sagnula sam se i fotografirala nekoliko fotografija galebova koji su bili u potrazi za svojim doručkom. Moj želudac je zakrulio. Upitala sam se jesu li djeca već ustala.

Dok sam se okrenula i krenula prema rivi pustila sam dosta glasan uzdah. I tada sam to zapazila. Provirujući iza horizinta poput šarenice oka, nalazilo se ondje. Bila sam u iskušenju ne okrenuti se i ne propustiti njegovu jantarnu ljepotu. Zgrabila sam svoju kameru i ubrzano počela fotografirati dok se ono podizalo iznad valova i dok je iz trenutka u trenutak postajalo sve veće.

Zbog svoje nestrpljivosti i uzbuđenja zamalo sam propustila izlazak sunca. Poruka koju mi je Stvoritelj šapnuo u srce bila je vrlo jasna: svaki puta kada nam Bog kaže da čekamo, za to postoji razlog. I premda mi to u tom trenutku možda nećemo razumjeti, razdoblja u kojima je Bog tih ili kada ne odgovara su vrlo često razdoblja u kojima Bog najviše radi na našoj osobnosti.

PROČITAJTE: Koliko dugo moram čekati na svoje ozdravljenje, Bože?

Ako ste i sami u razdoblju čekanja, evo tri istine koje vrijedi zapamtiti.

1. Bog vas čuje.

Bez obzira osjećali vi to ili ne, Bog čuje vaše molitve. On možda ne odgovara na način na koji biste htjeli da odgovori, no Bog je oduševljen kada Mu dolazimo sa svojim potrebama, molitvama i nadanjima. On se nikada ne umara od toga da nas sluša, bez obzira ako i ponavljamo isto ili ako smo nestrpljivi jer smo u silnoj potrebi. Često puta kada ponovim istu stvar Bogu sama sebe vidim kao ucviljeno dijete. No Bog je svet i voli nas. Onako kako On vidi stvari je drugačije od onoga kako ih mi vidimo. Ako uistinu tražimo Njega i Njegovu volju, On je odgovoriti.

I kad znamo, da nas usliši, štogod molimo, znamo, da primamo, što ga zamolismo“. (1. Ivanova 5, 15)

2. Bog uvijek želi ono što je najbolje za nas.

S obzirom na to da je Bog sveprisutan, On može vidjeti sve okolnosti i nevolje koje mi ne možemo vidjeti. Bog nije ograničen vremenom ili fizičkim zakonitostima koji upravljaju našim postojanjem ovdje na zemlji. Bog može vidjeti što će se dogoditi za jednu ili za deset godina od danas. Kada se čini da je Bog na naše molitve odgovorio sa ”ne”, to je tako jer Bog zna da ”da” ne bi bilo u našem najboljem interesu u ovoj jedinstvenoj situaciji s kojom se suočavamo. Iako možda ne razumijemo Njegove razloge, možemo biti sigurni da Bog ima karakter koji nas voli i da je Njegova volja savršena.

Jer viđenje izostaje još do određenog vremena, ali navaljuje prema kraju i ne vara. Ako i oklijeva, ipak ga čekaj: Ono dolazi posve sigurno; neće izostati“! (Habakuk 2, 3)

3. Bog je darivatelj dobrih darova.

Kao ljudi često puta smo nestrpljivi i nezadovoljni, no Bog ima toliko toga više za nas. On nas želi blagosloviti obiljem i životom koji je bogat, koji ima svrhu i smjer. Možda se trenutno ne želimo zadovoljiti s onime što se sada čini kao ”dovoljno dobro”, no Bog želi od nas da čekamo na nešto što će nadići i naše najluđe snove i zamisli. Ovdje ne govorim samo o materijalnim stvarima, nego i o blagoslovima koji će nas zaista ispuniti i koji će nas podsjetiti zbog čega smo stvoreni: kako bismo Mu dali slavu.

PROČITAJTE: Čekanje na Boga

Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene“. (Jakovljeva 1, 17)

Što god da činite, uvijek idite k Bogu. Ako u vama postoji neki nepriznati grijeh, predajte to Bogu i vjerujte da će Bog biti pravedan i da će biti vjeran oprostiti vam (1. Ivanova 1, 9). Kao i u svakom drugom odnosu i ovdje je otvorena komunikacija ključ kako bismo svoju vezu s Bogom mogli održati zdravom i u rastu.

Često puta se umorimo od čekanja. Na rubu smo prekida ili dobijemo blagoslov koji izgleda potpuno drugačije od onoga što smo očekivali. Ne odustajte. Nastavite se moliti svome Spasitelju. Mogu vam obećati da ako nastavite, sigurno nećete požaliti.

Autorica: Abby McDonald; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

IMAŠ KOMENTAR?