3 razloga zašto Bog dopušta patnju

Patnja nikada nije ”dobra” po sebi, ali ju Bog može upotrijebiti za dobro na različite načine.

Bog upotrebljava patnju da nas privuče Kristu.

C. S. Lewis piše: ”Bog nam šapuće kada smo radosni, govori nam putem naše savjesti, ali viče kada smo bolni. To je njegov megafon za buđenje gluhoga svijeta… Bez sumnje, bol je kao Božji megafon vrlo užasan instrument; može odvesti do konačne i nepovratne pobune. Međutim, pruža jedinu mogućnost zlom čovjeku za poboljšanje. On otklanja veo; postavlja stijeg istine u utvrdi pobunjeničke duše.”

To se pokazalo u pravo vrijeme i u kršćanskom iskustvu. Susrećemo one koji su počeli razmišljati o Bogu zbog patnje kroz koju prolaze zbog gubitka voljene osobe, narušenih odnosa ili nečega drugog.

Bog upotrebljava patnju da nas privede sazrijevanju.

Čak se i Isus ”učio poslušnosti kroz trpljenje” (Heb 5,8). Bog upotrebljava patnju za izgradnju našega karaktera. Novi zavjet koristi prikaz odgoja djece. Pisac Poslanice Hebrejima kaže da su ”nas naši očevi šibali za naše dobro i to onako kako im se činilo da je dobro, ali Bog nas šiba zbog našega dobroga kako bismo bili s njim u njegovoj svetosti” (Heb 12,10). On naglašava kako ”niti jedan odgoj ne donosi sadašnju radost, nego bol. Kasnije pak donosi žetvu pravednosti i mir onima koji su m u podložni” (Heb 12,11).

Petar koristi potpuno drugi prikaz: govori o talioničaru koji pročišćava srebro i zlato. On piše da će svi čitatelji prolaziti kroz ”žalosti zbog različitih kušnji” (1 Pt 1,6). Nastavlja objašnjavajući zašto to Bog dopušta: ”da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivoga zlata koje se kuša u vatri pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se pojavi Isus Krist (1 Pt 1,7).

Bog upotrebljava manje patnje da bi naš život učinio plodonosnijim. Isus je, koristeći drugačiji prikaz ove teme rekao: ”Vrtlar sječe svaku mladicu koja na njemu ne rađa rod, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda” (Iv 15,2).

To je ponovno potvrdilo istinu, vrijeme i kršćansko iskustvo. Smith Wigglesworth, znamenit po službi ozdravljenje rekao je: ”Velika je vjera proizvod velike borbe. Velika svjedočanstva posljedica su velikih ispita. Veliki uspjesi mogu doći nakon velikih nevolja.”

David Watson napisao je prije smrti:

”Nema sumnje da su trpljenjem milijuni kršćana kroz stoljeća postali nalik Kristu. Poznajem mnoge koji su bili izvana lijepi, preoblikovani kroz bol. U stvari, oni koji su doživjeli više Božje ljubavi i od drugih, prošli su kroz više patnje. Kada zdrobite lavandu, pronaći ćete puninu mirisa, stiskanjem naranče, dobit ćete slatki sok. Isto je i s patnjama i ranama kroz koje razvijamo mirise i slatkoću Isusa Krista u našim životima. Agnostički profesor filozofije sa Sveučilišta Princeton postao je kršćanin nakon pozornog proučavanja života nekih velikih pobožnika iz povijesti Crkve. Ono što ga je posebno pogodilo bila je njihova zrelost u trenucima boli. Često su trpjeli velike nevolje, mnogo jače od drugih ljudi, a ipak u svoj toj boli njihov je duh slavno svijetlio usprkos gađenju. Taj je filozof postao uvjere kako je neka sila djelovala u njima i to ga je saznanje dovelo Kristu.” (iz knjige ”Fear No Evil”)

Naša kušnja bi trebala reći Bogu: ”Kakav sam takav sam. Ostavi me na miru.” Međutim, kao što je C. S. Lewis napisao, Bog nas neće zbog toga manje voljeti.

Bog često upotrebljava patnju da bi sve bilo po Njegovoj volji.

Pavao nam kaže da: ”Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, oni koji su voljom Božjom pozvani” (Rim 8,28). To vidimo u Josipovom životu (Post 37-50). Trpio je odbacivanje svoje braće i odvojenost od onih koje je volio. Protiv svoje volje odveden je u Egipat, odvojen od oca kojega tada nije vidio dvadeset godina. U Egiptu je bio optužen i pritvoren za zločin koji nije počinio. Trinaest je godina prolazio kroz razne kušnje, nevolje i ispite. U tridesetoj godini života, postavljen je vladarom Egipta i mogao je spasiti ne samo svoju obitelj, nego i Božji narod. Pri kraju života, rekao je svojoj braći o svojoj patnji: ”Iako ste vi namjeravali meni nauditi, Bog je ono okrenuo na dobro: da učini ono što se danas zbiva – spasi život velikom narodu” (Post 50,20).

Nije uvijek lako pravovaljano vidjeti Božja djela. U ranoj dobi svoga života, Josip nije mogao jasno vidjeti Božje djelovanje. Često ne možemo razumjeti što se događa ili zašto prolazimo kroz određene patnje.

Handley Moule, u vrijeme dok je bio durhamski biskup trebao je posjetiti rodibinu 170 rudara koji su poginuli u rudarskoj nesreći. Razmišljajući što bi im rekao, ponio je jedan mali umetak za knjige koji je dobio od svoje majke. Jedna strana toga isheklanoga umetka bila je izgužvana i na njoj nije bilo napisano ništa, niti je bilo ikakvoga veza – baš ništa. Ali je s druge strane pisalo: ”Bog je ljubav.” Svijet možda izgleda poput izgužvane stranice, koji s druge strane nosi natpis Božje ljubavi.

Autor: Nicky Gumbel; Iz knjige ”Odgovori na pitanja”