U svijetu prepunom buke, laskanja i privida, često je teško uistinu upoznati čovjekovu dušu. No, postoje tri jednostavna, ali duboko otkrivajuća pokazatelja koja otkrivaju kakvo je nečije srce uistinu.
Ne radi se o velikim riječima ni javnim djelima, nego o malim, tihim trenucima u kojima se vidi duša — onako kako je vidi Bog.
1. Odnos prema slabima
Prva stvar koju trebamo promatrati jest kako osoba postupa prema slabima – onima koji joj ne mogu uzvratiti, koji nemaju moć ni utjecaj. Nisu to političari, nadređeni ni slavni, već djeca, siromašni, bolesni i stranci.
Isus je rekao: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40). Prava narav čovjeka ne otkriva se pred moćnima, već u skrovitom činu dobrote prema onima koji mu ne mogu ništa uzvratiti. Ljubaznost, strpljenje i suosjećanje prema „najmanjima“ znak su duše koja je bliska Bogu.
2. Odgovor na patnju
Drugi pokazatelj je način na koji čovjek reagira na životne kušnje. Kada naiđu problemi, boli i nepravde – bježi li osoba, ljuti se i proklinje, ili se obraća Bogu s vjerom? Istinska vjera ne vidi se u trenucima mira, već u oluji. U vremenima kušnje padaju sve maske, a ostaje ono što je stvarno.
3. Djela u tajnosti
Treće, i možda najvažnije – što osoba čini kad je nitko ne gleda? Prava pravednost nije ona koja traži aplauz, već ona koja se bira u tišini, kad nema publike.
Isus je rekao: „Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“ (Mt 6,6). Molitve izgovorene u tišini, dobra djela učinjena bez svjedoka, pobjede nad napastima u osami — sve to Bog vidi i po tome sudi.
Ova tri jednostavna testa – odnos prema slabima, stav u patnji i ponašanje u skrovitosti – pomažu nam da prepoznamo dubinu nečije duše. Neka nam ova poruka bude poziv da i sami postanemo ljudi čije srce je blisko Božjem srcu – u ljubavi, vjeri i istini.
