Božja nam Riječ daje jasne upute u vezi sa spolnim odnosima unutar braka. Evo ih ovdje u sažetom obliku:

Brak je sjedinjenje jednog muškarca i jedne žene. To potvrđuju Isusove riječi (Matej 19,4-6):

On im odgovori: ”Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, stvori muško i žensko… i da je rekao: ”Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prioniti uz ženu svoju pa će oboje biti samo jedno tijelo? Prema tome, oni više nisu dva, nego jedno tijelo.”

Spolni odnosi su dozvoljeni samo između muškarca i njegove žene. To je odnos koji traje cijeli život. Ako se itko od njih upusti u spolni odnos s nekim drugim, onaj koji to čini je kriv zbog grijeha preljuba.

Uzajamnost je pravilo koje vrijedi za spolne odnose u braku (1. Korinćanima 7,3-4). I muž i žena trebaju razmotriti potrebe drugoga, s ljubavlju, uzajamnim poštovanjem i razumijevanjem.

Pavao vrlo jasno kaže da žena nije gospodar svog tijela, već da je to njen muž. Isto tako muž nije gospodar svog tijela, već je to njegova žena. Oni se trebaju ”pokoravati jedno drugome iz poštovanja pred Kristom.” (Efežanima 5,21).

U 5. poglavlju Poslanice Efežanima, Duh Sveti ponovno nalaže Pavlu da oslika podređivanje i ljubav u odnosu između Krista i Crkve pozivajući se na primjer intimnog bračnog odnosa:

Žene neka se pokoravaju muževima kao Gospodu… kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu kao svojim muževima!… Muževi, ljubite svoje žeen kao što je Krist ljubio Crkvu… Tko svoju ženu ljubi, ljubi samog sebe… Dakle, neka svaki pojedini od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svoga muža (Efežanima 5,22-25.28.33).

Ovaj biblijski odjeljak dobro opisuje pojam uzajamnosti. Kad se žena pokorava svome mužu, uključujući i spolni čin, mnogo je vjerojatnije da će joj muž uzvratiti iskazima ljubavi, nego što bi činio da mu ona poriče to pravo. Isto će tako muž koji svojim postupcima prema ženi iskazuje ljubav, mnogo vjerojatnije zauzvrat dobiti podvrgavanje njegovim željama. Svatko od njih treba dobrohotno udovoljavati potrebama drugoga.

Muž i žena se ne trebaju uzdržavati od spolnih odnosa, osim po zajedničkom dogovoru. Takav dogovor, pak treba vrijediti samo za kratko vrijeme i biti donesen u svrhu posvećenja i molitve (1. Korinćanima 7,9).

Postoje, vjerojatno, i drugi valjani razlozi za razdoblje bez spolne aktivnosti kao što su potreba za putovanjem radi obavljanja nekog posla, ozbiljna bolest ili drugi slični razlozi. Unatoč tome, u braku se ne smije uzdržavati od spolnih odnosa bez dobrih razloga i uz obostranu suglasnost.

Spolni odnosi štite brak. Pitam se koliko puta je jedan bračni partner počinio preljub zato što drugi bračni partner nije odgovorio na njegove ili njezine spolne potrebe!

Normalni spolni odnosi unutar braka trebali bi čuvati oženjenu odnosno udatu osobu da ne popusti Sotoninom iskušenju da drugdje potraži zadovoljavanje zbog pomanjkanja samokontrole ili zbog ogorčenosti.

Tjelesno sjedinjenje muža i žene koji ljube i poštuju jedno drugo, pruža temelj čvrstom braku i čvrstoj obiteljskoj cjelini. Ljubav i privrženost roditelja jednog prema drugome osjetit će njihova djeca i uzvraćat će ljubavlju i prvrženošću.

Autorica: Dorothy L. Jones; iz knjige ”Rješavanje životnih problema