Svaka anđeoska moć je podvrgnuta Božjoj snazi i svrsi.

Ne postoji indikacija da je fascinacija sa anđelima i demonima u opadanju. Rijetko kada da protekne dan, a da ne čujemo nekoga tko je navodno imao susret sa svetim anđelom ili palim demonom zajedno sa vijestima o tome da će nova emisija na televiziji ili film na Netflixu imati jednu ili obje ove vrste duhovnih bića.

Tužno je to što postoji dosta konfuzije oko anđela i demona kao i neki mitovi koji jednostavno neće umrijeti. Ovdje iznosim njih pet.

1. Anđeli i demoni su vječni i nestvoreni

Ovo možemo pronaći u velikom broju biblijskih tekstova. Psalmist kada govori o Božjim stvorenjima, govori o svim Božjim anđelima i nebeskim stvorenjima (Psalam 148, 2-5). Apostol Pavao jasno koristi imenice kao što su ”vlasti”, ”poglavarstva”, ”vladari”, ”prijestolja” kao standardan izričaj za anđeoska i demonska bića koje je stvorio Sin Božji (Kološanima 1, 16).

PROČITAJTE: 7 osnovnih istina koje trebate znati o anđelima

Nadalje, svaki anđeo je izravno stvorenje, što znači da oni nisu stvoreni od ”originalnog” para poput nas. Oni se nisu razmnožavali kao što mi to činimo (Matej 22, 28-30). Ne znamo kada su nađeli stvoreni, ali vrlo je vjerojatno da se to dogodilo prije događaja iz Postanka 1, 1 (vidi Job 38, 4-7). Sotona kao pali anđeo nije neograničen. On je ograničeno stvorenje. On je stoga Božji vrag. Sotona nije jednaka, ali suprotna moć od Boga (suprotan dualizam). Njegova moć nije neograničena. On ne posjeduje božanske osobine. Skraćeno, on se ne može nositi s Bogom! U krajnjem slučaju, Sotona je jednaka i suprotna moć arkanđelu Mihaelu.

2. Anđeli i demoni su svemoćni.

Nemojte se zavaravati, oni jesu moćni, ali samo je Bog svemoćan. Svaka anđeoska moć je podvrgnuta Božjoj sili i svrsi. (Psalam 103, 20; 2. Petrova 2, 11)

U Postanku 19, 12-16 anđeli su korišteni za uništenje Sodome i Gomore. U 2. Kraljevima 19, 35 jednom anđelu je data moć da pobije 185 000 Asiraca. Prema Mateju 28, 2 anđeo je pomaknuo kamen sa Kristove grobnice. U Djelima 12 anđeo je ušao u zaključanu ćeliju i oslobodio Petra. U Djelima 12, 23 čitamo da je anđeo ubio Heroda na najokrutniji način. Anđeli se pojavljuju u Knjizi Otkrivenja (pogotovo pročitajte Otkrivenje 7, 2-3) kako bi utjecali na ishod stvari.

Svaka anđeoska moć je podvrgnuta Božjoj snazi i svrsi.

Isto tako vidimo da demoni ljudima mogu dati nadljudsku snagu (Djela 19, 16; Marko 5, 3) i da se poput anđela mogu brzo kretati svemirom (Daniel 9, 21-23; 10, 10-14). Normalne materijalne barijere ne mogu ograničiti njihovu aktivnost (legija od 6000 demona je bila u jednome čovjeku i kasnije u 2000 svinja). Demoni mogu tjelesno nekoga napastovati i uzrokovati tjelesne ozljede (Luka 9, 39). Matej 17, 15 govori o demonu koji je zaposjeo mladića koji je bio bacan na tlo, u vatru i vodu i pokazivao druge nasilne pokazatelje. U Mateju 9, 32-34 čovjekova nemogućnost da govori je bila uzrokovana demonom (12, 22-24; Luka 11, 14-15). Imajte na umu da postoji nekoliko slučajeva u evanđelju koji su se odnosili na sljepoću i nemogućnost govora koje je Isus iscijelio, a da se nisu odnosile na demonske utjecaje (Matej 9, 27-31; 20, 29-34; Marko 7, 31-37; 8, 22-26; 10, 46-52; Luka 18, 35-43; Ivan 9, 1-7).

3. Anđeli i demoni su sveprisutni.

Znamo da su anđeli duhovna bića, nematerijalna i bestjelesna. Nemaju kosti, meso niti krv. Oni su, kako piše u Hebrejima 1, 14 ”službujući duhovi”. No iako su duhovi imaju prostorna ograničenja. Drugim riječima, anđeli nisu sveprisutni (vidi Daniel 9, 21-23). Oni mogu biti samo na jednome mjestu u odjednom.

Postoji tumačenje oko toga da oni kao duhovi imaju i formu ili oblik, što znači da su prostorno oblikovani (nisu raspršeni preko svemira). Oni su lokalizirani. Imaju li anđeli doslovno krila? Serafi su opisani u Izaiji 6, 2 kao krilati anđeli (vidi isto Ezekiel 1, 5-8). Gabriel je opisan kako leti pored Danijel (Daniel 9, 21; Otkrivenje 14, 6-7). Nemoguće je odrediti imaju li svi anđeli krila ili ne. Uvjeren sam u to da anđeli nemaju spol (vidi Matej 22, 28-30) i da se ne razmnožavaju. Treba napomenuti da su uvijek opisivani u muškom rodu (osim u Zahariji 5, 9).

PROČITAJTE: 10 stvari koje nam sotona ne može učiniti

Treba zapamtiti da iako je on moćan i snalažljiv, Sotona može biti sam na jednome mjestu u jedno vrijeme. Može slati svoje demonske pomoćnike, ali ne može iskušavati jednoga vjernika u isto vrijeme u Bangladešu i u Berlinu. Istina je da je Sotona aktivan na zemlji, ali on je uvijek na jednome mjestu odjednom.

4. Anđeli čuvari nisu nužno biblijski.

Je li tvrdnja od anđelima čuvarima mit ili je to istina? To je teško pitanje za odgovoriti. Neki tvrde da je anđeo svake od sedam crkava iz Otkrivenja 2, 3 anđeo čuvar lokalne zajednice. Anđeli su opisani kao službenici (”leitourgos”), a ta riječ sugerira na svećeničku službu (Hebrejima 1, 7; 14; Psalam 103, 19-21). Oni Božjem narodu pružaju vodstvo i smjer, (Postanak 24, 7; 40; Izlazak 14, 19, vidi isto Izlazak 23, 20, Brojevi 20, 16, Djela 5, 17-20; 8, 26; 10, 3-7; 22; 16, 9) utjehu i ohrabrenje (Matej 4, 11; Luka 22, 43, Djela 27, 22-24). Anđeli isto tako štite i čuvaju Božju djecu kao što to piše u Psalmu 34, 7; 78, 23-35; 91, 11; 1. Kraljevima 19, 5-7, Danielu 6, 20-23 i 12, 1).

U Djelima 12, 15 čitamo o vjerniku koji je za Petra mislio da je njegov anđeo. Moguće je da Luka samo opisuje njihovo vjerovanje bez da ih je i sam odobrio. Drugi tvrde da je njegova namjera bila da nas pouči da ne samo da svatko od nas ima svojeg anđela čuvara nego da oni imaju i naše tjelesne karakteristike. Da, to djeluje neobično, ali koji bi drugi razlog bio što su napisali da je ”osoba” kod vrata bila Petrov anđeo a ne netko ili nešto drugo?

PROČITAJTE: 3 biblijska razloga zašto trebamo vjerovati u anđele čuvare

U Mateju 18, 10 Isus upozorava o opasnosti zanemarivanja male djece i podsjeća svoje učenike da „njihovi anđeli neprestano gledaju lice moga Oca koji je na nebesima“. Drevni običaji koji su prevladavali na dvorovima kraljeva na istoku govore o tome da su oni koji ”stoje ispred kralja i gledaju njegovo lice” posebno privilegirani, da uživaju posebno odobrenje od kralja i da uživaju u najbližem odnosu s kraljem.

Ta implikacija možda znači i da je anđelima najvećeg ranga zapovijeđeno neka čuvaju i paze na Božje ”malene” s posebnom brigom i skrbi. Uz to Isus je rekao: „Ne prezirite malenih. Oni su toliko voljeni da je Bog odredio svoje najbolje anđele da neprestano paze na njih“. Oni su neprestano ispred Boga kako bi što prije odgovorili na bilo koji od zadataka koji im Bog povjeri u pogledu njihovog služenja nama.

5. Posebno ili i u Izaiji 14, 12-15 i Ezekielu 28, 12-19 se opisuje Sotonin pad.

Kao što Sidney Page navodi svaki od ovih navoda su „dijelovi pogrebnog oplakivanja smrti poganskog kralja. U svakome dijelu opisana je kraljeva propast koja je nastupila zbog toga što se kralj uveličao više nego što je to bilo primjereno. Unatoč tomu što su oba teksta pogrebna oplakivanja, tiga zbog smrti monarha nije bila autentična. Oba teksta su natopljena sarkazmom. U stvarnost, smrt kralja je bila jedva dočekana“. (Sidney H.T. Page, Powers of Evil: A Biblical Study of Satan and Demons, Grand Rapids: Baker Books, 1995, 37) Pitanje je: ukazuju li ova oplakivanja na Sotonu i njegovu praiskonsku pobunu?

Izaija 14, 12-15 se pojavljuje u tekstu koji je specifično određen kao podsmjehivanje osude protiv kralja Babilona (stih 3-4). Podsmjeh je možda bio usmjeren protiv jednog određenog kralja (vrlo vjerojatno Sanheriba) ili možda „protiv cijelog babilonskog vodstva koje je bilo uosobljeno u jednoj osobi”. Očigledno je da se ovo izrugujuće oplakivanje odnosi na pad zemaljske moći koja se protivila i koja je ugnjetavala Božji narod.

PROČITAJTE: Kako je Lucifer uspio zavesti anđele?

Jezik koji se upotrebljava u stihovima 12-14 je zasigurno kompetentan s onim što znamo o Sotoninom karakteru, ali to može biti i uporaba poetskog načina izražavanja kako bi se opisao zemaljski kralj. Velik broj termina koji se koriste ovdje (”jutarnja zvijezda”, ”zora, sveta planina”) su pronađeni u tekstovima koji se odnose na drevnu pogansku mitologiju. Page navodi da je mitologija bila vjerojatno ukorijenjena u promatranje sjajnog uzdizanja planete Venere (”jutarnje zvijezde”) za vrijeme ranog jutra i njezin brzi pad s izlaskom sunca. Ako je to istina onda znači da je Izaija iskoristio (bez odobravanja) motive koji su uobičajeni za pogansku mitologiju kako bi opisao pad zemaljskog kralja.

Drugi argumentiraju da iako ovo može biti istina, u ovome još uvijek možemo vidjeti opis zemaljskog protivnika Boga (babilonski kralj), njegov uzor i božansko nadahnuće (Sotonu). No je li to Izaija imao na umu kada je napisao to? Lik ”Lucifer” ili ”Onaj koji svijetli” ili ”jutarnja zvijezda” je u 16. stihu nazvan čovjekom i u 18. stihu stavljen je u usporedbu s drugim zemaljskim kraljevima.

”Lucifer” je prvi puta korišten u latinskoj vulgati kako bi se prevela hebrejska riječ ”helel” i na kraju dospjela u prijevod King James. Prema Boydu, ”Izaija jednostavno uspoređuje kralja Babilona sa planetom Venerom, jutarnjom zvijezdom. Ona je visoko na nebu noću i penje se na najvišu točku na nebu samo kako bi bila ubrzo ugašena svjetlošću izlazećeg sunca. Takav će biti i završetak sadašnjeg babilonskog kralja, kaže Izaija. On se na svjetskoj pozornici pojavljuje kao najsnajnija zvijezda i sve se više uzdiže. No na kraju će brzo nestati u svjetlosti sunca“. (Gregory A. Boyd, God at War: The Bible & Spiritual Conflict, Downers Grove: InterVarsity Press, 1997, 158)

Što sa Ezekielom 28, 11-19? Opet stihovi 1-11 se odnose na princa ili vladara Tira (feničanskog lučkog grada koji je bio oko 150 kilometara od Jeruzalema). Poglavlje 2, 9-10 jasno govore da je on čovjek, ne anđeo. Radnja koja se odvija je opsada Tira od strane Nabukodonozora 587.-574.prije Krista. Kralj Tira u to vrijeme bio je Itobaal II.

Stihovi 12-19 se odnose na kralja Tira što naznačuje da se u tim retcima opisuje nadnaravna moć koja je bila iza ljudskog vladara koji je opisan u stihovima 1-11. No riječ ”kralj” je drugdje u Ezekijelu bila upotrebljavana kao opis zemaljskog vladara (17,12; 19,9; 21,19; 24,2; 26,7; 29, 2-3; 18; 30, 10; 21; 31,2; 32,2; 11) što dovodi do toga da su princ iz 1-11 i kralj iz 12-19 jedna te ista osoba (”princ” i ”kralj” kao sinonimi). S druge strane, ”kralj” iz 12-19 je opisan na način kako se inače ne opisuju zemaljski kraljevi (na primjer- ”savršenost”, ”u Edenu”, ”stvoren”, ”kerub”, ”sveta Božja planina”, ”besprijekoran”).

Identifikacija ovoga kralja kao ”posvećenog keruba koji pokriva (čuva)” iz 14.stiha je najsnažniji dokaz da se ovdje govori o Sotoni. Drugi navode da se hebrejski tekst lako mogao prevesti ”sa kerubom”. Uz to, teško je za razumjeti na koji način su neiskrenost, nepoštena razmjena ili oskvrnuće svetišta povezani sa Sotoninim padom. Na koji način ćemo razumjeti upućivanje na edenski vrt iz 13. stiha? Velik broj teologa vjeruju da se tirski kralj uspoređuje sa Adamom.

Sve u svemu morat ćemo se zadovoljiti time da postoji nesigurnost oko toga predstavlja li ijedan od ovih tekstova Sotonin pad.

Autor: Sam Storms; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

Reci što misliš