Ljudska sklonost strahu često nas spriječava da živimo puninu života na koju nas Krist poziva. Strah stoji na vratima naše sudbine i pokušava nas uvjeriti da ćemo doživjeti neuspjeh ili da će nas Bog iznevjeriti. Vjera je, s druge strane, snažan štit koji nas brani od tih napada.
Birati vjeru umjesto straha ne znači da kršćani nikada ne osjećaju strah. To znači da svaki svoj strah stavljamo pod autoritet Božje istine i odlučujemo Vjerovati Mu, korak po korak. Autorica Meg Bucher na portalu Ibelieve donosi nekoliko korisnih savjeta:
1. Stavite svoje pouzdanje u Boga, a ne u sebe
Apostol Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima podsjeća da naša sposobnost ne dolazi od nas samih, nego od Boga. Kada pokušavamo sve kontrolirati vlastitom snagom, brzo se zapletemo u mrežu nesigurnosti. Ljudi se rađaju s prirodnim strahovima, ali svakodnevni život s Kristom zahtijeva zamjenu starih strahova novim pouzdanjem.
Strah od Boga znači da nam je važnije ono što Bog misli o nama nego što misle ljudi. Kada nam je fokus na Kristu, dobivamo duh snage, ljubavi i razumne svijesti, umjesto duha bojazni.
2. Izgrađujte izdržljivost kada strah postane snažan
Strah je zajedničko iskustvo svih ljudi, no naša reakcija na njega otkriva snagu naše vjere. Baš kao što trkač na duge staze mora izgrađivati snagu i izdržljivost, tako i mi moramo ustrajno vježbati život u Božjoj istini. Prolazak kroz teške trenutke zahtijeva stav kakav je imao Isus na putu prema križu.
Izaija nas podsjeća da se ne bojimo jer je Bog s nama i da će nas ukrijepiti svojom desnicom. Svaki korak u teškim trenucima čini nas duhovno snažnijima za dane koji dolaze.
3. Molite za Božju perspektivu nad svojim strahovima
Naš pogled na okolnosti često je ograničen trenutnim problemima, no Bog gleda iz vječne perspektive. Kroz molitvu učimo promatrati život Njegovim očima. Psalam 146 podsjeća nas da je blažen onaj kome je pomoćnik Bog Jakovljev, Onaj koji ostaje vjeran dovijeka i koji otvara oči slijepima.
Kada nas obuzmu brige o budućnosti i nesigurnosti, vjera nas čuva od potpunog gubitka mira. Mnoge stvari oko kojih brinemo nikada se ne dogode, a živjeti pod teretom scenarija “što ako” iscrpljuje našu dušu.
4. Dopustite drugima da vam ojačaju hrabrost
Strah najbrže raste u izolaciji. Bog nas nije stvorio da kroz život idemo sami, nego nas je postavio u zajednice u kojima možemo podržavati jedni druge. Prva Poslanica Ivanova uči nas da u ljubavi nema straha i da savršena ljubav izgoni svaki strah.
Iskreni odnosi unutar crkve i obitelji pomažu nam da nosimo bremena jedni drugih, čime ispunjavamo Kristov zakon. Kada osjetite da vas brige savladavaju, oslonite se na ljude koje je Bog stavio u vašu blizinu kao produženu ruku Svoje ljubavi.
5. Brinite o sebi bez oslanjanja isključivo na vlastite snage
Naša su tijela hram Duha Svetoga i dužni smo brinuti o svojem zdravlju i odmoru. Isus je ugradio ritam odmora u stvoreni svijet, a moderna istraživanja potvrđuju da pretjerana briga šteti našem tjelesnom zdravlju.
Zdrava briga o sebi iznimno je važna, ali ona bi nas trebala voditi prema dubljoj ovisnosti o Bogu, a ne prema opsjednutosti samima sobom. Bog treba ostati jedini dio naše svakodnevice bez kojeg ne možemo živjeti.
Živjeti vjeru umjesto straha odluka je koju donosimo svaki dan. Krist nam nije obećao lak život, ali nam je zajamčio da nikada kroz njega nećemo prolaziti sami. Kada su okolnosti neobjašnjive ili teške, vjera je ta koja nas drži čvrsto usmjerene na Onoga koji je već pobijedio svijet.
