Usamljenost je kao tiha bol koja ne bira osobu – ne pita za dob, okolnosti ni društveni status.
Svi se, kad-tad, suočimo s trenucima kada se osjećamo nevidljivo, odbačeno, bez pravog mjesta u svijetu. I premda živimo u doba stalne povezanosti, mnogi su nikad usamljeniji – okruženi ljudima, ali bez istinskog kontakta.
No, usamljenost nije uvijek situacija – često je to način razmišljanja. Možda nas nitko ne zove, ali ni mi ne posežemo za drugima. Rješenje se ponekad krije u molitvi, hrabrosti i odluci da napravimo prvi korak.
Portal Crosswalk donosi pet tajni koje mogu pomoći da više ne osjećamo tu bolnu prazninu:
1. Moli za prave prijatelje
Prijateljstva koja ne grade, nego ruše, često su uzrok još veće usamljenosti. Ako smo bili povrijeđeni, iznevjereni ili ogovarani, možemo osjetiti izolaciju. Ali Bog zna što nam treba. Kad moja djeca osjećaju usamljenost, pitam ih: „Jeste li zamolili Boga da vam pošalje prijatelje?“
Umjesto da čekamo da nas netko pronađe, pozvani smo da mi napravimo prvi korak. Molitva za prijatelje često otvori vrata u zajedništvo koje liječi srce. Bog koristi naše molitve da nas blagoslovi i poveže.
2. Prihvati ono što imaš
Uspoređujući svoje odnose s tuđima, lako razvijemo osjećaj manje vrijednosti. Možda podcjenjujemo ljude koje imamo oko sebe jer tražimo „nešto više“. No, prihvaćanjem stvarnih odnosa – uz njihove nesavršenosti – možemo pronaći istinsku povezanost.
Prava sigurnost ne dolazi iz vanjske potvrde, već iz Krista koji nas u potpunosti prihvaća. Kad živimo iz te spoznaje, više ne tražimo potvrdu u drugima.
3. Odvoji vrijeme za ljude
Zauzetost nas može zadržati u začaranom krugu samoće. Ali mi biramo kako koristimo svoje vrijeme. Ako si ne odvojimo prostor za odnose, postajemo žrtve vlastitog tempa.
Planiraj druženja, makar to bilo kava svaki drugi tjedan s bliskim prijateljem. Organiziraj ili se priključi društvenim događanjima u crkvi. Ponekad je dovoljna samo prisutnost – netko tko nas vidi i čuje.
4. Postavi se na pravo mjesto
Usamljenost ne nestaje dok pasivno čekamo. Kad se uključimo – u crkvu, malu grupu, zajedničku službu – otvaramo vrata za nove odnose.
Jednom kad sam potaknula djecu da idu na crkveni susret, uskoro su me zvali radosno pričajući o novim poznanstvima. Usamljenost se ne rješava izolacijom, već povezivanjem.
5. Prigrli osamu
Isus nam je pokazao koliko je vrijedno biti nasamo s Bogom. Samoća nije neprijatelj, nego prilika za unutarnje ozdravljenje. U tišini možemo čuti Božji glas, otkriti tko smo izvan tuđih očekivanja i pronaći mir.
Iako nas društvo uči da sami „ne vrijedimo dovoljno“, s Bogom nikada nismo sami. Osama postaje sveti prostor susreta s Njim.
Usamljenost ne znači da je s nama nešto pogrešno. To su faze koje svi prolazimo. No naš odgovor na te faze može nas osnažiti. Umjesto da ostanemo zarobljeni u izolaciji, možemo zakoračiti prema drugima, prema Bogu – i pronaći ispunjenje koje nas ne ostavlja praznima. Uvijek ima netko tko treba baš tvoju blizinu. Možda ćeš, pomažući drugima da ne budu sami, i sam pronaći ono što ti je najviše trebalo.
