5 znakova da je idolopoklonstvo prisutno u vašoj crkvi

Najveći grijeh u Bibliji je idolopoklonstvo. Idolopoklonstvo je glavni razlog zašto je Bog ukorio i osudio narod Izraela. Idolopoklonstvo znači kršenje prve od Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,3), koja kaže: “Ja sam Gospodin Bog tvoj, i nemoj imati drugih bogova uz mene!” To znači staviti nekoga ili nešto u naš život, ispred živog i istinitog Boga. Idolopoklonstvo je uzrok svih ostalih grijeha – zbog toga se prve dvije zapovijedi bave ovim.

Dok se crkve danas fokusiraju na razne grijehe koji se odnose na ljudsku seksualnost i izbor načina života – mnogi u crkvi, koji se ne uklapaju u te dvije kategorije mogu biti zavedeni u vjerovanju da su u redu, iako može biti da krše najveću zapovijed.

Slijedi pet znakova idolopoklonstva u crkvi temeljenih na mojoj perspektivi u službi vodećeg pastora u trajanju od 30 godina, kao i opsežne apostolske službe u crkvi izvan mog lokalnog teritorija.

1. Idol slavnih propovjednika: Postoje vjernici koji prijeđu cijelu zemlju kako bi sudjelovali na konferencijama poznatih propovjednika. Često, kada se susretnu s takvima, ulaguju se nad njim i gotovo se onesvijeste. Neki dobro poznati propovjednici ne mogu ni izaći u javnost bez stalnog zaustavljanja obožavatelja, tako da oni mogu uzeti “selfie” s njima. (Budući da poznajem i da sam radio s mnogima od njih, vidio sam iz prve ruke.) Iako sam zagovornik toga da treba imati kulturu časti i poštovanja za one vođe koji rade kod nas (Hebrejima 13,7; 17), neki ljudi su zagazili preko ruba u idolopoklonstvo. Oni prate sve što kažu, bez pitanja i bez obzira na skandal, a ne istražuju Sveto Pismo da bi vidjeli usklađuje li se ono što se propovijeda s Božjom Riječju. Kad je Kornelije susreo apostola Petra i kleknuo pred njim, Peter mu je odmah rekao da ustane, da je i on samo čovjek poput njega (Djela 10). Nema ništa loše u tome da se ugledate na pastora i slijedite ga, ali nije u redu idolopoklonstvo kršćanskom vođi. Tu je tako sveprisutna “celebrity propovjednik” kultura u tijelu Kristovom danas da se neke velike crkve i poduzeća doslovno zatvore kada njihov slavni propovjednik odstupi. Ako će se crkve i službe graditi prema novozavjetnom uzorku u kojem cijelo tijelo postoji da izgrađuje i služi jedni drugima u ljubavi, tada mi ne bi ovisili samo o jednom vođi da bi zajednica funkcionirala (Efežanima 4,16; Prva Korinćanima 12).

2. Idol bogoslužja/zabave: Postoje mnogi vjernici koji su se sjatili u crkve koje imaju obučene pjevače i glazbu, prije svega kako bi se zabavljali. Prema tome, mnogi vjernici ne shvaćaju da su stavili vlastito zadovoljstvo i zabavu ispred istinskog bogoslužja. Prije nekoliko godina, mnoge crkve nisu imale ni glazbene instrumente, a ljudi su ionako išli u crkve – iako su vjernici koristili samo crkvene pjesmarice i pjevali “a cappella” na bogoslužju. Sada, vrlo je uobičajeno za pastore da iz proračuna izdvajaju velike količine novca za plaćanje profesionalnih pjevača i glazbenika kako bi ispunili svoje crkvene službe posjetiteljima. Po mom mišljenju, iako smo pozvani slaviti izvršnošću i vještinom, predaleko smo otišli u crkvi i pomiješali temeljne vrijednosti zabavne kulture u svijetu. Na kraju krajeva, bilo da bogoslužje obavljaju profesionalci, bilo da se koristi samo CD ili pjeva “a cappella”, zajednica treba slaviti i obožavati Boga isto – u duhu i istini – koje je jedina vrsta štovanja koju Boga traži (Ivan 4,23-24). Oni koji ostavljaju svoju mjesnu crkvu da prisustvuju u drugoj crkvi s boljim “bogoslužjem”, po mom mišljenju, često su krivi za idolopoklonstvo jer ne mogu obožavati Boga iz srca bez zabave profesionalaca.

3. Idol osobnog prosperiteta: Postoje vjernici čiji glavni motiv je da koriste svoju vjeru kako bi iskoristili utjecaj kod Boga za osobnu korist. Iako Bog uživa u blagoslovu sve Njegove djece (3. Ivanova 2), Isus nam je rekao da najprije tražimo Njegovo Kraljevstvo i pravednost, a naše materijalne potrebe će nam biti dodane (Matej 6,33). Mnogi pokušavaju koristiti dobronamjerni lik Boga kako bi živjeli kratkovid život u kojem je kršćanstvo kruži oko njihovog svijeta. Bog nam je dao snagu da postanemo imućni, tako da možemo proširiti Njegov savez na cijelu zemlju – ne samo da bismo mogli živjeti život lakoćom. Vjerujem da je korištenje vjere za vlastite potrebe prvi oblik idolopoklonstva.

4. Idol objektivizacije Boga: Iako je ova točka slična prethodnoj, osjetio sam da postoji dovoljno razlike za razdvojiti ih. Tijekom godina vidio sam mnoge u crkvi kako propovijedaju i promiču “ja”, “mene” i “moju” kulturu. Odnosno, toliko propovijedanja se bavi samoostvarenjem, ispunjenjem i terapijom, a ne ispravnom, biblijskom teologijom pozivajući vjernike da žive život služenja. Pastori često potiču kulturno idolopoklonstvo naroda kako bi privukli ljude u crkvu, što je nešto što ne zadovoljava Boga (vidi Ezekiel 44,10;12). Primijetio sam da ima premalo onih sljedbenika koji “nose križ” da pohađaju crkve – ali mnogi koriste Boga kad Ga trebaju. Mnogi dolaze u crkvu da “osjete” prisutnost Boga, ali se ne zalažu za poznavanje i ljubav “osobe” Boga. Mnogi dolaze u crkvu samo da se osjećaju dobro, umjesto da budu opremljeni za dobra djela (Efežanima 2,10). Mnogi dolaze kako bi “dobili riječ” umjesto kako bi “dali riječ” o izgradnji nekome drugom (Izaija 50,4; Efežanima 4,29). Mnogi dolaze slušati retoričke poruke koje uzbuđuju emocije bez namjere hodanja s riječi. Mnogi dolaze vikati amen, varajući se u uvjerenju da zbog toga što su uzvikivali, već su povinovani. Prema tome, postoje mnogi vjernici koji ne žive drugačije od svojih susjeda nevjernika, što je razlog zašto mega crkve ne rezultiraju uvijek “megakulturalnim” utjecajem, i zašto rast Crkve ne rezultira uvijek osobnom i društvenom transformacijom. Iako mnogi prisustvuju u crkvi već desetljećima, oni nikada nisu sazreli, još uvijek piju mlijeko, nikada ne probavivši meso Riječi Božje (Prva Korinćanima 3,1-3).

5. Idol nacionalnosti: Postoje mnogi vjernici koji su dopustili njihovoj etničkoj pripadnost i kulturi da dobiju primat nad Božjom Riječi. Isus je rekao kako je kultura čak i jača od Božje Riječi u životu nekih ljudi (Marko 7,7-8). Prema tome, ljudi čitaju Sveto Pismo svojim kavkaskim/zapadnim, afro, latino ili azijskim lećama. Jedna od najvažnijih stvari koje treba učiniti u odnosu na primanje Božje riječi za osobnu preobrazbu jest pokušaj da izađemo iz vlastite kože i čitamo Bibliju kroz oči autorovih izvornih namjera i nešto što samo Duh Sveti može postići. Ne postoji takva stvar kao zapadnoeuropska kavkaska Biblija ili afro Biblija. Moramo prestati čitati Sveto Pismo samo kroz naš etnički objektiv, jer istina je da je Biblija bila napisana u stilu hebrejskog razmišljanja i glupo je misliti da je u potpunosti možemo razumjeti s našim suvremenim etničkim razmišljanjem. Prema tome, vjernici često ne djeluju i ne reagiraju drugačije od nevjernika u odnosu na stvari koje se događaju u suvremenom društvu. Bijeli, crni i smeđi vjernici općenito reagiraju daleko drugačije jedni od drugih kada je u pitanju tumačenje imigracijske reforme i tragedije u pucnjavi Fergusona i smrti Erica Garnera. Uistinu, ja vjerujem da je Evanđelje toliko moćno da je moguće za različite kršćane da zajedno s jednim glasom i proročki tumače, govore  i donose rješenja za ta bolna i kontroverzna pitanja!

Bog nije daltonist, jer on je napravio ljude crnima, smeđima, žutima, crvenima i bijelima na svoju sliku. Dakle, On nas je osmislio tako da imamo razlike u kulturi u pogledu hrane, odijevanja, jezika i drugih stvari na temelju etničkih nijansi. Međutim, ove razlike nisu te u kojima vjernici trebaju izvući svoj primarni identitet ili usidriti svoje biblijske etike, jer u Kristu nema više ni muškog ni ženskog, crnog, bijelog ili smeđeg, jer mi smo svi samo jedan u Kristu (Galaćanima 3,28). Kad naše etničko razmišljanje utrapi naše biblijsko razmišljanje, mi smo krivi ili nepoznavanje ili etničko idolopoklonstvo. Osim ako, ili dok Kristovo tijelo prijeđe preko njegova idolopoklonstva prema nacionalnosti, nikada nećemo postati generacija koja može biti učitelj svim narodima (ili drugim riječima, etničkim grupama ljudi kao što je prikazano u Mateju 28,19). Budući da ne postoji neutralnost, ili će Crkva biti učitelj svim narodima, ili će svi narodi biti učitelj Crkvi!

Autor: Joseph G. Mattera; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Charisma News