Tko će biti spašen?

Foto: Pixabay

Znamo da je u vrijeme potopa samo osam duša spašeno od gnjeva Božjega. Većina ljudi je poginula. Isto se zbilo za vrijeme suda Božjeg nad Sodomom i Gomorom. “S neba je pala ognjena kiša i sumpor i sve je istrijebilo”. Spasio se samo Lot, i njegove dvije kćeri, svi su ostali tj. većina ljudi, poginuli. Tako će biti i posljednjeg dana “jer, premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih” (Matej 22,14).

Ne zanemarujte upozorenje Riječi Božje; nemojte se naći među većinom koja će poginuti. Najednom ga netko upita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći” (Luka 13,23-24). Dosta je onih koji gledaju na suvremeni takozvani kršćanski svijet, da se uvjere kako većina ljudi ide “širokim putem”, kako je znatna većina onih koji sebe nazivaju kršćanima, kako potpuno ulaze u svjetske interese i da je samo malo onih koji idu uskom stazom. Ako iz tih posljednjih isključite sve licemjere i neiskrene, tada pogotovo vidimo istinitost tvrdnje da će većina ljudi poginuti. “Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7,13-14). Od sve tri istine koje razmatramo najžalosnija je ova treća.

Strašno je misliti o ljudima koji se ostavljajući ovaj svijet i polazeći u budući život, nadaju ući u Kraljevstvo nebesko da naslijede vječno blaženstvo sa svima svetima, umjesto toga saznaju da su sve njihove nade propale. Temelj na kojem su gradili svoje spasenje je porušen, i oni nespašeni, prevareni i obmanjeni lažnom naukom i nadom, idu u susret Božjem gnjevu, vječnu pogibelj. Stvarno, strašan će biti jauk odbačenih: “Sada je kasno! Sada je kasno”! “Kako je to užasna misao! Osloniti se na lažan oslonac, graditi svoju nadu na istinitom obraćanju, bez stvarnog ponovnog rođenja – i naći vrata Božje milosti zauvijek zatvorena, a sebe odbačena u vječnu tamu!

Nama je dobro poznata sudbina onih dvaju graditelja, koja su gradila svoje kuće na obali, pokraj vode. Jedan od njih je sagradio kuću na stijeni, a drugi na pijesku. Okolica je odgovarala zgradama, voda je bila tiha i mirna. Oba doma izgledala su jednako lijepa, dobro izgrađena i udobna za život, obje obitelji su uživale dok su stanovale u njima. Kuće su dovoljno prostrane i činilo se da nema opasnosti. Zahvaljujući tome, jednako su stajale sve do tog vremena – tako govori Sveto pismo – “dok ne udari dažd i ne dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu. I tada je kuća sagrađena na pijesku pala i srušila se.” (Matej 7,24-29)

Dragi čitatelju, zar je moguće da je takav i tvoj kraj? Da nije sotona zaslijepio tvoje oči? Da se ne nalaziš i ti među onim ljudima koje je sotona obmanuo? Zar nisi ti, koji si odgojen u kršćanskoj obitelji, koji poznaš Riječ Božju, sudjeluješ u radu kršćanske crkve, vidio da ipak nisi bio spašen, da spasenje neće biti više moguće i da si nepovratno poginuo? Ne varaj se jer će uslijed osuđenih zauvijek biti mnogo onih koji su mislili da će biti spašeni. I ti se vidiš, možeš naći među njima!

“Neće svaki koji mi govori: Gospodine! Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca. Mnogi će mi u onaj dan reći: “Gospodine, Gospodine, zar nismo, pomoću tvoga imena. prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada će im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7:21-23)

Među čitateljima ovih stranica možda je mnogo onih koji prizivaju ime Božje govoreći: “Gospodine! Gospodine!”  i misle da su spašeni. Ipak, saznat će da su zalutali. Otkrit će to sa žalošću, ali kada bude već prekasno. Isto se to dogodilo i “ludim djevojkama” iz Evanđelja. “Poslije toga dođoše i ostale djevice i rekoše; “Gospodine! Gospodine, otvori nam. On im odgovori: Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.” (Matej 25,11-12). Ali zašto da poginete? Gospodin vam nudi život vječni! Trebate ga samo poželjeti! Zajedno s apostolom Pavlom pozivam vas: “U ime Krista molimo: pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5,20).

Autor: Oswald J. Smith

Oglas