U tom sam trenutku dobila podsjetnik na to da naša djeca ne pripadaju nama: ona pripadaju Bogu.
Nikada neću zaboraviti 6. prosinac 2006. Nekoliko dana nakon što sam rodila svoje prvo dijete, izašla sam iz bolnice. Bila je smirena, prekrasna i zdrava; bila je sve ono što sam očekivala da će biti.
Ipak, petnaestak minuta nakon što sam stigla do ulaza garaže, preplavio me osjećaj neodoljive napetosti. Ubrzo sam histerično plakala i nisam se mogla suzdržati. Bilo je zastrašujuće samo uzeti u obzir sposobnost skrbi o djetetu do kraja života.
Što ako neće imati dobar život?
Što ako bude povrijeđena ili ako se razboli?
Što ako slomim njezino srce riječima ili djelima?
Mnoštvo ”što ako” preplavilo je moj um i zbog toga sam počela plakati. Strah od toga da ću biti loša majka trajat će mnoštvo godina. Dok je u isto vrijeme moja kćer imala probleme s paralizirajućom bolesti godinama kasnije, moje emocije su bile još lošije. Besane noći, duboka depresija, plač, bila je tema mog roditeljskog putovanja. Bila sam uvjerena u to da sam loša majka. No jednoga dana, kada sam molila u očaju, čula sam kako mi Gospodin jasno govori: „Hoćeš li mi vjerovati kćeri moja?“
Od te vožnje prema mome domu do mnogih godina nakon toga, nikada nisam imala na umu da je moja kćer bila Njemu na umu. Nikada se nisam pomirila s činjenicom da mi je bilo povjereno na brigu Božje dijete. Teret majčinstva nije bio teret kojeg sam trebala sama nositi. Moja je kćer bila i njegova kćer i Bog ju je volio više nego što sam to mogla zamisliti. On je imao više misli o njoj nego što postoji pijeska mora. (Psalam 139, 17-18) Bog poznaje broj vlasi na njezinoj kosi i poznavao ju je dok je bila u mojoj utrobi. Prije nego što sam mogla čuti njezin prvi plač, znati hoće li biti sin ili kćer ili prije nego što sam mogla razmišljati o tome što znači biti majka, Bog je imao plan i svrhu za njezin život. Kako je čudesna ovo ljubav.
U tom sam trenutku dobila podsjetnik na to da naša djeca ne pripadaju nama: ona pripadaju Bogu.
Od tog trenutka, tražila sam njegovu volju u pogledu mojih potreba i vjerovala sam Bogu da će me nositi onda kada je teško. Nakon toga vremena, Bog bi mi neprestano obnavljao moju dušu i davao mi je strategiju kako da je odgajam na načine koji časte njega.
Majke, želim vas osnažiti danas i podsjetiti vas na to da je Bog s vama. Bog brine o onome što se događa u životima vas i vaše djece i traži od vas da odustanete od potrebe za kontroliranjem svega, za time da sve znate i za time da vi budete sve svojoj djeci. To je Božja odgovornost. Kada prepustimo Bogu našu djecu, vidjet ćemo promjene unutar nas samih i kod naše djece, koje će se proširiti na cijeli naraštaj.
U nastavku ćemo govoriti o vitalnim segmentima kršćanskog roditeljstva.
VIDI OVO: Molitva za djecu: Najbolje molitve za zaštitu i blagoslov djece
Volite svoju djecu onako kako ih Bog voli
U Ivanu 13, 35 Isus kaže: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“
Drugim riječima, ako želite pokazati svijetu da pripadate Kristu, trebali biste pokazivati ljubav prema ljudima. Kao majkama, može nam biti prirodno za reći: „Volim svoju djecu.“ To je dobro, naša srca mogu biti ispunjena ljubavlju za našu djecu. No te riječi trebaju biti potkrijepljene djelima. Izazivam vas da si postavite pitanje: koliko dobro sam voljela svoju djecu ovaj tjedan? Jesam li bila strpljiva? Jesam li bila ljubazna? Jesam li ih neprestano podsjećala na stvari koje su učinila u prošlosti? Jesam li demonstrirala milost ili su ih moje riječi posramljivale? Često o tome razmišljam na sljedeći način: „Da se netko drugi odnosi prema mome djetetu onako kako se ja odnosim, kako bih se osjećala? Bi li bila ljuta ili bih bila zahvalna na tome što sam toj osobi povjerila svoje dijete na brigu?“
Prijatelji, upravo tako mi trebamo razmišljati kada uzimamo u obzir ono kako se odnosimo prema Božjoj djeci. Iako postoje situacije kada trebamo biti stroge, trebamo težiti tomu da djecu odgajamo u ljubavi, istini i milosti. Kada to činimo, tada zaista izražavamo Božje srce prema njima, što je suprotno od odgajanja na temelju naših osjećaja i razuma.
Stvorite okoliš koji djecu dodatno približava Kristu
Vodi li vaš način odgoja vašu djecu bliže prema Bogu? Istina je da će naša djeca, koja trenutno žive s nama, jednoga dana otići od nas i živjet će svoje živote. Izvan naše zaštite, naša će se djeca susresti s mnogim iskušenjima i zbog toga će im biti potrebna Božja zaštita. Naši domovi mogu biti temelji za njih, kako bi mogli pronaći Krista u budućnosti.
Uzmimo u obzir ove stihove: „Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima!“ (Ponovljeni zakon 6, 7-8)
Bog vrlo ozbiljno shvaća to učimo li našu djecu o njemu ili ne. On to shvaća toliko ozbiljno da u ovim stihovima, Bog govori izraelskim roditeljima neka svojoj djeci govore o Božjim zapovijedima što je češće moguće. Ako ovo nije vaš običaj, potičem vas na to da započnete danas s ovom praksom.
Pronađite biblijske stihove ili prijevode Biblija koje odgovaraju razini razumijevanja vaše djece.
Razmislite o tome da s njima čitate Bibliju ujutro ili navečer.
Kada poteškoće dođu, usmjerujte svoju djecu prema Bibliji ili biblijskim pričama, koje ih mogu ohrabriti. Pridružite se zdravoj crkvenoj zajednici i ondje uključite svoju djecu.
Bog od nas očekuje da molimo
Posljednje, ali ne i najmanje važno, Bog od nas očekuje da molimo kao da životi naše djece ovise i tome.
Isus se često molio za vrijeme svoje zemaljske službe. Njegovi učenici često bi vidjeli da se Isus moli svome Ocu za upute što i kako dalje. Molio se za bolesne, uz pomoć molitve podizao je od mrtvih, čak je i smirio oluju uz pomoć Riječi. Molitva koja je na mene kao majku oduvijek imala snažan utjecaj, nalazi se u Ivanu 17. U tom trenutku Isus moli za svoje učenike na način koji pokazuje da ih voli i da želi da oni budu cijelo vrijeme zaštićeni: „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.“ (Ivan 17, 9-10) Molitva nastavlja dalje: „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ (Ivan 17, 11-15)
Ako se Isus molio za svoje učenike svome Ocu, mi bismo trebali činiti isto. Molio je kako bi njegovi učenici imali radost, za njihovo posvećenje i za to da budu zaštićeni. Na isti način, Isus je prepoznavao činjenicu da, kada ne bude tjelesno prisutan na Zemlji, njegovi će učenici i dalje trebati njegovu pomoć.
Kao majke, težimo tomu da se nikada ne umorimo od molitve. Na početku naših dana, prije nego što naša djeca odu u školu i prije njihovog počinka, molimo za to da Bog zaštiti njihova srca i umove. Molimo za to da svaki napad neprijatelja bude spriječen. Na isti način, održavajmo neprestanu komunikaciju s Bogom u vezi njegove djece. Bog će nam pokazati što je potrebno i kako ih trebamo odgajati na način koji će Bogu u potpunosti iskazivati čast.
Molitva je najveći čin ljubavi i naš podsjetnik na to da naša djeca pripadaju Bogu. Neka ovi savjeti pruže izniman mir i snagu vašem majčinstvu.
Autorica: Victoria Riollano; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
