7 vječnih istina o zagrobnom životu koje nam je Isus dao

Svima je dobro poznata priča o bogatašu i ubogom Lazaru. Koje vrlo važne pouke nam Isus daje u toj priči?

1. Čovjek treba imati ljubavi i milosti prema svom bližnjem uvijek. Posebno ako taj bližnji strada, i to tu pred našim očima; a mi imamo mogućnosti da mu pomognemo i njegovo stradanje bar donekle ublažimo.

2. Bogatstvo je dar Božji darovan pojedinim ljudima ne radi robovanja samom bogatstvu, i radi utapanja u njemu, nego radi činjenja dobrih dijela.

3. Ovaj zemaljski život nije jedini život. Smrt našeg tijela nije naš kraj. Duša nastavlja živjeti poslije smrti tijela, i to u onakvim uvjetima i okolnostima kakve je čovjek zaslužio u svom zemaljskom životu pred zakonom Božje pravde. Otuda se bogataš muči, a Lazar blaguje.

4. Duše su nakon smrti tijela svjesne stanja u kojem se nalaze. To znači da su žive, da imaju i dalje svoju osobnost; one mogu govoriti, razmišljati, osjećati …

5. U “zagrobnom svijetu” pravednici i grešnici nisu izmiješani kao na zemlji. Ni grešnik, ni pravednik ne mogu po svojoj volji promijeniti svoj ​​status, ili stanje, u kojem se tamo nalaze, jer je među njima velika moralna razlika “velika provalija, tako da ne mogu oni ovamo ni ovi onamo preći.” Ovdje bi neki rekli: “Tako nam Sveto pismo nigdje ne predstavlja ni nebo ni pakao” – to jest , tako kako piše samo u ovim “nestvarnim” Kristovim riječima. Krist, dakle, ne zna kakav izgleda duhovni svijet? Za moguće da Isus ovdje govori laži? Zar je moguće da ovdje propovijeda neko pogansko vjerovanje o zagrobnom životu? Ustvari je Isus htio pouči ljude nekim istinama, i za to je koristio rječnik i primjere koji su njima bili vrlo jasni i razumljivi. Teško je povjerovati da bi Isus za tu svrhu upotrijebio neku drugu (lažnu) teologiju osim svoje – Božje.

6. Pošto je duhovni svijet toliko različit od našeg materijalnog, i nikako ne možemo izravno ili točno da ga opišemo (1. Korinćanima 2,9), onda taj svijet opisujemo slikovito, i to izrazima koji ne mogu biti shvaćeni doslovno nego samo u prenesenom smislu. Tak , na primjer, blaženstvo koje osjeća Lazar nazvano je krilo Abrahamovo. To svakako ne može biti doslovno shvaćeno da Abraham drži Lazara u naručju, jer koliko bi to naručje moralo biti da obuhvati sve pravednike, pošto Lazar nije jedini pravednik! Praotac Abraham je bio pravednik, čak i prijatelj Božji, kako kaže Biblija (2. Ljetopisa 20,7). Dakle, kao što je djetetu ugodno biti u naručju očevom, tako je i pravednicima ugodno u duhovnom svijetu, nakon njihove smrti – dok nepravednicima biva dano drugačije.

Muke bogataša te usporedba paklenih muka s vatrom nije samo ilustracija. To je opis teškog stanja grešnika poslije smrti. Vatra može izgorjeti moj prst, ali nemože moju misao, moj duh. Međutim, kao što vatra može da opeče tijelo, tako zla i nemirna savjest peče grešnika. U običnom životu tako se i izražavamo: “grize me savjest” – iako savjest očigledno nema zube. Ili: “peče me savjest”, iako ona nije nikakva materijalna kemijska vatra. Tako je i bezdušni bogataš, kao i svaki drugi grešnik došao poslije smrti u takvo stanje, i u takve okolnosti koje ga muče kao što bi vrela voda , ili vatra pekla tijelo.

7. Najzad, Isus proriče da mu Židovi neće vjerovati ni nakon Uskrsa. Pošto On ustane iz (svijeta).

IZVOR:Siont.net