Naslovnica Znanost i vjera 9 razloga zašto kršćani ne smiju prihvatiti milijune godine stvaranja svijeta

9 razloga zašto kršćani ne smiju prihvatiti milijune godine stvaranja svijeta

Je li starost Zemlje nevažno i podijeljeno pitanje, kao što neki kršćani tvrde?

Diljem svijeta u Crkvi postoji intenzivna kontroverza u vezi starosti Zemlje. U prvih 18. stoljeća crkvene povijesti, gotovo univerzalno vjerovanje kršćana bilo je da je Bog stvorio svijet u šest doslovnih dana oko 4.000 godina prije Krista i uništio svijet globalnim Potopom u vrijeme Noe.

No, prije nekih 200 godina neki znanstvenici su razvili nove teorije zemljine povijesti, koje predlažu da su Zemlja i svemir stari milijune godina. U proteklih 200 godina kršćanski vođe su na razne načine pokušavali uklopiti milijune godina u Bibliju. Među njima su gledište dan-razdoblje, teorija jaza, gledište lokalnog potopa, hipotetski okvir, teistička evolucija i progresivno stvaranje.

Sve veći broj kršćana (koji se sada zovu kreacionisti mlade Zemlje), uključujući mnoge znanstvenike, drži do tradicionalnog gledišta, vjerujući da je to jedino gledište koje je istinski vjerno Bibliji i koje se uklapa u znanstvene dokaze daleko bolje od vladajuće teorije evolucije i stare Zemlje.

Mnogi kršćani kažu da je starost Zemlje nevažno pitanje koje dijeli ljude i otežava naviještanje Evanđelja. No, je li to doista tako? Answers in Genesis i mnoge druge kreacionističke organizacije ne misle tako.

U ovom vam poglavlju želimo predstaviti nekoliko razloga zašto smatramo da kršćani ne mogu prihvatiti milijune godina bez nanošenja velike štete Crkvi i njezinom svjedočanstvu u svijetu.

1. Biblija jasno uči da je Bog stvorio svijet u šest doslovnih dana, 24-satnih dana prije nekoliko tisuća godina. Hebrejska riječ za dan u Postanku 1 jest yom. U većini primjera upotrebe ove riječi u Starom zavjetu, ona znači doslovan dan; a tamo gdje to nije slučaj, kontekst to čini jasnim.

2. Kontekst Postanka 1 jasno pokazuje da su dani stvaranja bili doslovni dani. Prvo, kada se yom prvi puta koristi u Bibliji (Postanak 1,4-5), definira se u svoja dva doslovna značenja: polovičan ciklus svjetlosti/tame i cijeli ciklus svjetlosti/tame. Drugo, yom se koristi kad se govori o „jutru“ i „večeri“. Svugdje gdje se ove dvije riječi koriste u Starom zavjetu, bilo zajedno ili odvojeno, kao i sa ili bez riječi yom u kontekstu, uvijek znače doslovnu večer ili jutro doslovnog dana. Treće, yom je modificiran brojem: jedan dan, drugi dan, treći dan itd., što svugdje drugdje u Starom zavjetu ukazuje na doslovne dane. Četvrto, yom se u Postanku 1,14 definira doslovno u odnosu na nebeska tijela.

3. Rodoslovlja Postanka 5 i 11 su jasna po pitanju toga da su se dani stvaranja odigrali prije samo 6.000 godina. To se vidi iz rodoslovlja Postanka 5 i 11, koja daju vrlo detaljne kronološke informacije, za razliku od jasno skraćenog rodoslovlja u Mateju 1 i drugih kronoloških informacija u Bibliji da se tjedan stvaranja dogodio prije samo 6.000 godina.

4. Izlazak 20,9-11 blokira sve pokušaje koji nastoje uklopiti milijune godina u Postanak 1. „Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, a sedmoga je dana subota posvećena Gospodu, Bogu tvojemu. Nikakva posla tada nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni stoka tvoja, ni došljak koji se nađe unutar tvojih dveri. Jer je u šest dana Gospod stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njemu, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospod blagoslovio dan subotnji i posvetio ga“ (Izlazak 20,9-11).

Ovaj odlomak daje razlog za Božju zapovijed Izraelu da radi šest dana, a potom uzme subotnji počinak. Yom se koristi u oba dijela zapovijedi. Ako je Bog mislio da Židovi trebaju raditi šest dana zato što je stvarao tijekom šest dugih vremenskih razdoblja, onda je to mogao reći koristeći jednu od tri neodređene hebrejske vremenske riječi. Izabrao je jedinu riječ koja znači doslovan dan, i Židovi su to razumjeli doslovno (sve dok se u ranom 19. stoljeću nije razvila ideja o milijunima godina). Iz tog se razloga, gledište dan-razdoblje ili hipotetski okvir moraju odbaciti. Teorija jaza ili bilo koji drugi pokušaj da se milijuni godina stave prije šest dana također su pogrešni zato što Bog kaže da je u šest dana stvorio nebo i zemlju i more i sve u njima. Dakle, sve je stvorio u tih šest doslovnih dana, a ništa prije prvog dana.

5. Noin potop ispire milijune godina. Dokazi u Postanku 6–9 za globalnu katastrofalnu poplavu su obilni. Na primjer, Potop je namijenjen ne samo da uništi sve grešne ljude, već sve kopnene životinje i ptice i površinu Zemlje, što je jedino globalna poplava mogla postići. Svrha arke bila je da spasi par od svake vrste kopnenih životinja i ptica (i sedam od nekih) kako bi se Zemlja ponovno napunila nakon Potopa. Arka je bila potpuno nepotrebna ako je Potop bio samo lokalan. Ljudi, životinje i ptice su mogle migrirati iz poplavljene zone prije nego što se poplava pojavila, ili je zona mogla biti naseljena stvorenjima izvan područja nakon Potopa. Katastrofalna priroda Potopa ogleda se u tome što je kiša padala bez prestanka 40 dana, što bi proizvelo masivne erozije, klizišta, uragane itd. Hebrejske riječi prevedene kao „izvori velikoga bezdana“ (Postanak 7,11) jasno ukazuju na tektonsko probijanje Zemljine površine na mnogo mjesta tijekom 150 dana, što je rezultiralo vulkanima, potresima i tsunamijima. Noin potop bi stvorio upravo vrstu složenog geološkog zapisa kojeg vidimo danas diljem svijeta: tisuće metara sedimenata očito nataloženih vodom, koji su kasnije otvrdnuli u stijene i sadrže milijarde fosila. Ako je jednogodišnji Potop odgovoran za većinu slojeva stijena i fosila, onda te stijene i fosili ne mogu predstavljati povijest Zemlje u milijunima godina, kao što evolucionisti tvrde.

6. Isus je bio kreacionist koji je zagovarao mladu Zemlju. Isus je dosljedno tretirao zapise o čudima iz Starog zavjeta kao jednostavne, istinite, povijesne zapise (npr. stvaranje Adama, Noa i potop, Lot i njegova žena u Sodomi, Mojsije i mana, te Jona i riba). Stalno je potvrđivao autoritet Pisma iznad ljudskih ideja i tradicija (Matej 15,1-9). U Marku 10,6 imamo najjasniju (ali ne i jedinu) izjavu koja pokazuje da je Isus bio kreacionist mlade Zemlje. Uči nas da su Adam i Eva stvoreni „od početka stvaranja“, a ne milijarde godina nakon početka, kao što bi bio slučaj da je svemir stvarno star milijarde godina. Dakle, ako je Isus bio kreacionist koji je zagovarao mladu Zemlju, kako onda Njegovi vjerni sljedbenici mogu imati neko drugo gledište?

7. Vjerovanje u milijune godina narušava biblijski nauk o smrti i Božjem karakteru. Postanak 1 kaže šest puta da je Bog kreaciju nazvao „dobrom“, a kada je završio stvaranje šestog dana, sve je nazvao „veoma dobrim“. Čovjek i životinje i ptice izvorno su bili vegetarijanci (Post 1,29-30; prema Bibliji, biljke nisu „živa bića“ na isti način kao ljudi i životinje). No, Adam i Eva su sagriješili, što je rezultiralo Božjom osudom cijele kreacije. Adam i Eva su odmah umrli duhovno, a nakon Božjeg prokletstva počeli su umirati fizički. Zmija i Eva su fizički promijenjene i sama Zemlja je postala prokleta (Postanak 3,14-19). Cijela kreacija sada uzdiše u robovanju iskvarenosti, čekajući konačno otkupljenje kršćana (Rimljanima 8,19-25) kada ćemo vidjeti obnovu svega (Djela 3,21; Kološanima 1,20) do stanja sličnog prije pada svijeta u grijeh, kada neće biti više jedenja mesa (Izaija 11,6-9), ni bolesti, ni patnje, ni smrti (Otkrivenje 21,3-5), zato što više neće biti prokletstva (Otkrivenje 22,3). Prihvaćanje milijuna godina smrti životinja prije kreacije i čovjekovog pada proturječi i narušava biblijski nauk o smrti i potpunom Kristovom djelu otkupljenja. Također, Boga čini nesposobnim, okrutnim stvoriteljem koji koristi (ili ne može spriječiti) bolest, prirodne katastrofe i izumiranje kako bi oštetio svoje stvaralaštvo, bez ikakvog moralnog razloga, ali ga i dalje naziva „veoma dobrim“.

8. Ideja o milijunima godina nije došla iz znanstvenih činjenica. Ovu ideju o dugim periodima razvili su deistički i ateistički geolozi u kasnom 18. i početkom 19. stoljeća. Ovi ljudi su koristili antibiblijske filozofske i religijske pretpostavke za tumačenje geoloških ispitivanja na način koji jasno proturječi biblijskom izvještaju stvaranja, Potopu i starosti Zemlje. Većina crkvenih vođa i učenjaka brzo su kompromitirali istinu koristeći teoriju jaza, gledište dan-razdoblje, gledište lokalnog potopa itd. kako bi „dug vremenski period“ pokušali uklopiti u Bibliju. No nisu razumjeli geološke dokaze, i nisu branili svoje stavove pažljivim proučavanjem Biblije. Ideja „dugog vremenskog perioda“ dolazi iz naturalističkih pretpostavki, a ne znanstvenih opažanja.

9. Metode radiometrijskog datiranja ne dokazuju milijune godina. Radiometrijsko datiranje nije se razvilo sve do početka 20. stoljeća, do kada je gotovo cijeli svijet već prihvatio milijune godina. Već dugi niz godina znanstvenici kreacionisti navode brojne primjere iz objavljene znanstvene literature u kojima te metode datiranja jasno daju pogrešne starosne dobi (npr. dobivena starost od nekoliko milijuna godina za tok lave koji se dogodio u proteklih nekoliko stotina godina ili desetljeća). Posljednjih godina kreacionisti su kroz projekt RATE učinili eksperimentalna, teorijska i terenska istraživanja kako bi otkrili još takvih dokaza (npr. datiranje ugljikom-14 pokazuje da su dijamanti i ugljen, za koje evolucionisti kažu da su stari milijune godina, stari samo tisuće godina) i pokazali da su stope propadanja bile brže u prošlosti, što svodi milijune godina na tisuće godina i potvrđuje Bibliju.[1]

Zaključak

Ovo su samo neki od razloga zašto vjerujemo da nam Biblija daje istinitu povijest svijeta. Božja Riječ mora biti konačni autoritet po svim pitanjima o kojima govori – ne samo moralnim i duhovnim pitanjima, već i učenjima koja se tiču povijesti, arheologije i znanosti.

Ono što je ovdje u pitanju jest autoritet Pisma, Božji karakter, nauk o smrti i sam temelj Evanđelja. Ako prva poglavlja Postanka nisu istinita doslovna povijest, onda je vjera u ostatak Biblije narušena, uključujući nauk o spasenju i moralnosti. Potičem vas da pažljivo pročitate ostala poglavlja ove knjige. Zdravlje Crkve, učinkovitost njezinog poslanja u izgubljenom svijetu i Božja slava su ono što je dovedeno u pitanje.

Autor: Terry Mortenson; Izvor: answersingenesis.org/Biblija i znanost

NAJNOVIJI ČLANCI