Zašto kršćani trebaju paziti na glazbu koju slušaju?

Kad je glazba u pitanju, svi moramo biti svjesni što slušamo i kako to utječe na nas. Oni, koji nisu na to naviknuti, moraju ulagati svjesne napore da analiziraju, ne samo poruku pjesme, nego i njezin utjecaj na osjećaje.

Možemo to najlakše postići ako si postavim nekoliko pitanja: ”Kako se sada osjećam? Je li ovo zdravo? Je li u skladu s onim što vjerujem? Da li se poruka pjesme kosi sa osnovnim istinama kršćanskog života?”

Svjestan napor da nađemo odgovor na ta pitanja, pomoći će nam rasuditi treba li dalje slušati pojedinu pjesmu.

Ne smijemo zaboraviti da istinita poruka ne djeluje uvijek ugodno na naša osjećanja. Istinita pjesma nas može uznemirivati. Na primjer: kada nas pjesma podsjeća na činjenicu da milijuni ljudi svakodnevno gladuju, ona u nama ne razvija topla, ugodna osjećanja, ali je istinita. S druge strane, kršćanska pjesma koja govori da će nam Isus dati sve što želimo, ako mu samo vjerujemo, možda nudi ugodna osjećanja, ali nudi lažnu poruku. Pjesma nije istinita samo zato što ima riječi ”Isus” ili ”Bog”, niti je pjesma neistinita zato što o Bogu ne govori. Moramo pažljivo analizirati svaku pjesmu da ustanovimo je li njezina poruka istinita. To se odnosi ne samo na glazbu nego na svaku umjetnost.

Kad ustanovimo da je pojedina pjesma s kršćanskog stajališta neprihvatljiva, moramo li je prestati slušati? Odgovor na to pitanje je – možda! Svaki pojedini slušatelj može o tome odlučiti. Svaki mora za sebe znati, jer odgovor ovisi ne samo o pjesmi, nego i o unutrašnjoj snazi slušatelja. Ako, na primjer, pjesma djeluje uvjerljivo i pod njezinim utjecajem počinješ sumnjati u ono što znaš da je ispravno, vjerojatno nije dobro da je slušaš. No, ta ista pjesma može drugačije utjecati na drugoga kršćanina. To znači da smiješ samo za sebe odlučiti, a ne i za druge.

Ako želimo imati slobodan izbor u slušanju glazbe, moramo dopuštati drugima da biraju, također. To je srž tolerancije. Tolerancije nedostaje u kršćanskoj zajednici. Mnogi su brzo osudili rock glazbu. Ako su glasno osudili svjetovnu rock glazbu, morali su osuditi i kršćansku.

”U okviru suvremene glazbe možemo spomenuti i ‘acid-rock’ glazbu … Ona ni približno ne posjeduje sadržaj koji se odnosi na Božju Riječ ili bogosluženje. Njena je poruka besmislena. Zvuci su joj nastrani i čudni, kao i ljudi koji je vole. Kod njih postoji vrlo malo znanja o Bogu, jer inače ne bi išli u ovom pravcu … Sve je to svjetovno i ne donosi slavu Bogu.” – razmišljanje je jednog propovjednika.

Nije to uvijek baš tako, jer je kršćanska rock glazba pozitivno djelovala na mene. Progovorila je mom srcu u trenutku kad ništa drugo nije doprlo do mene. Ona je zaista promijenila moj život. Do tog trenutka, iako sam pošao kršćanskim putem, nisam dopuštao Bogu da u potpunosti zavlada u meni. Tada jednu večer, čuo sam kako u jednom parku svira kršćanski rock band. Sjeo sam na travu i slušao. Nastao je novi, dublji odnos s Bogom i uvijek sam smatrao da je to iskustvo za mene veliki zaokret. Ti su mi mladi pokazali da je moguće živjeti kao kršćanin u suvremenom svijetu, a da ne budem staromodan ili slijepi rob dogmi.

Ako želimo ljubiti druge kao što je Krist ljubio, moramo prihvaćati one čiji se ukus u glazbi razlikuje od našeg i priznati njihovo pravo da slušaju glazbu koja je za njih lijepa. Umjesto da osuđuju rock ili kakvu drugu vrstu glazbe, kršćani bi morali pozdravljati sve što je dobro, plemenito i istinito u njemu. Moramo ohrabrivati kršćanske umjetnike da šire kršćansku poruku svim vrstama umjetnosti, jer svijet oko nas treba stvaralaštvo, oduševljenje, hrabrost i viziju, koje ta umjetnost može pružati.

Autor: Steve Lawhead

NAJNOVIJE!