Nedavno arheološko otkriće u Jeruzalemu izazvalo je veliko zanimanje teologa i povjesničara. Tim stručnjaka tvrdi da je identificirao točno mjesto Isusova raspeća na Golgoti, poznatoj kao „Lubanja“.
Ovo otkriće, temeljeno na iskopavanjima u blizini Bazilike Svetog groba, potkrijepljeno je slojevitim dokazima koji uključuju geološke analize, starorimske artefakte i usklađenost s biblijskim opisima.
Prema Evanđeljima (Marko 15,22; Ivan 19,17), Isus je razapet na mjestu zvanom Golgota, izvan gradskih zidova Jeruzalema. Arheolozi su otkrili kamenolom iz 1. stoljeća s tragovima rimskih pogubljenja, uključujući rupe za križeve.
Vrt ispod Bazilike Svetog groba
Vrt iz prvog stoljeća upravo je otkriven ispod Bazilike Svetog groba—točno ondje gdje Ivan 19,41 kaže da je Isus položen na počinak—čime se upotpunjuje posljednji dio slagalice.
Biblija kaže da je blizu mjesta raspeća bio vrt—a u tom vrtu, nova grobnica. Godinama su mnogi sumnjali da bi ovo mogla biti stvarna lokacija, jer nikakav vrt nikada nije pronađen. Ali sada su arheolozi otkrili drevne slojeve tla, ostatke biljaka, pa čak i sustav za navodnjavanje—jasan dokaz da je ovo područje doista bilo vrt prije 2.000 godina.
Na nalazištu već postoje grobnice iz Kristovog vremena. Nalazi se izvan starih gradskih zidina, baš kako Pismo opisuje, a rani kršćani i hodočasnici ga štuju još od 300-ih godina. Ovo konačno otkriće to potvrđuje—ovo je mjesto gdje je Isus umro, bio pokopan i uskrsnuo.
Keramički ulomci i čavli
Pronađeni keramički ulomci i kovani čavli također odgovaraju rimskoj tehnologiji iz doba Poncija Pilata. Zanimljivo, geološke studije pokazuju da je ovo područje bilo brdo, što odgovara opisu „mjesta lubanje“ zbog svog oblika.
Teološki gledano, ovo otkriće produbljuje razumijevanje Isusove žrtve. Kristova smrt na križu bila vrhunac njegova otkupiteljskog djela, pomirivši čovječanstvo s Bogom.
Pronalazak mjesta raspeća ne mijenja vjersku istinu, već jača povijesnu ukorijenjenost kršćanstva. Golgota nije samo geografska točka, već simbol Božje ljubavi i patnje za grijehe svijeta (Ivan 3,16).
Iako su potrebna dodatna istraživanja za potvrdu nalaza, ovo otkriće podsjeća vjernike na stvarnost Isusova utjelovljenja i žrtve. Kao što sv. apostol Pavao piše u 1. Korinćanima 1,23, „mi propovijedamo Krista raspetoga“ – poruka koja ostaje središnja bez obzira na arheološke dokaze.
Ovo otkriće poziva na dublje razmatranje misterija križa, slaveći povijesnu i duhovnu dimenziju Isusova spasenja.
