Jedno od najzagonetnijih pitanja koje si kršćani kroz stoljeća postavljaju glasi: Gdje je bio Isus između smrti na križu i uskrsnuća?
Tri dana i tri noći između Velikog petka i Uskrsne zore kriju duboku duhovnu istinu koja se otkriva kroz više biblijskih naznaka.
1. “Sašao nad pakao” – drevna vjera Crkve
U Apostolskom vjerovanju, koje seže u same početke kršćanske vjere, ispovijedamo: „Sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih“. No što to zapravo znači?
Riječ “pakao” u ovom kontekstu ne označava mjesto vječne osude (grč. Gehenna), nego ono što su Židovi zvali Sheol, a Grci Hades – mjesto mrtvih, gdje su duše boravile nakon smrti, čekajući konačni sud.
2. Isus i razbojnik – dan u raju?
Na križu, Isus kaže obraćenom razbojniku: “Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju.” (Luka 23,43)
Ovaj redak je izazvao mnogo rasprava jer se čini da Isus odmah nakon smrti odlazi u raj. No, neki teolozi ističu da Isus pod „raj“ ovdje ne misli na konačno Nebo, nego na poseban dio Hadesa – mjesto mira i Božje prisutnosti, koje se naziva i “krilo Abrahamovo” (Luka 16,22).
3. Propovijedanje duhovima u tamnici
Petar u svojoj poslanici otkriva jedan fascinantan detalj: “Jer i Krist je jednom zauvijek umro za grijehe… da vas privede Bogu. On bijaše ubijen u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu siđe i propovijeda duhovima u tamnici.” (1. Petrova 3,18-19)
Ovaj tekst sugerira da je Isus nakon smrti sišao „duhovima u tamnici“ – onima koji su bili mrtvi, ali nisu imali pristup Božjoj slavi. Neki crkveni oci tumačili su to kao Kristovo pobjedničko naviještanje spasenja pravednima iz Starog zavjeta, poput Abrahama, Mojsija i proroka.
4. Pobjeda nad smrću i paklom
U Poslanici Efežanima čitamo: “On siđe u donje krajeve zemlje… da sve ispuni.” (Ef 4,9-10)
Isusov silazak nije bio poraz, već trijumf. On je u smrti „razorio onoga koji ima moć smrti – đavla“ (Hebrejima 2,14) i u Otkrivenju se prikazuje kao onaj koji „ima ključeve smrti i Podzemlja“ (Otk 1,18).
5. Uspavani sveci i otvoreni grobovi
Matejevo evanđelje nudi još jedan misteriozan detalj: “I grobovi se otvoriše, te mnoga tijela svetih preminulih uskrsnuše. I izašavši iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.” (Matej 27,52-53)
Ova scena ukazuje da je Isusova smrt imala neposredan učinak na duhovni svijet, kao da je njegovo silazak potresao temelje smrti i potaknuo prve znakove uskrsnuća.
Tri dana u tajni otkupljenja
Isus nije bio pasivan u smrti. On nije „samo ležao“ u grobu. On je silazio u dubine ljudske egzistencije, sve do mjesta mrtvih, ne da bi trpio, nego da bi donio svjetlo, navijestio pobjedu i otvorio vrata vječnog života.
U tom vremenu koje je za nas mračno i tiho, Krist je bio najaktivniji – slomio je vrata smrti i poveo zarobljenike u slobodu (Ef 4,8). Upravo zato uskrsno jutro nije samo kraj tragedije, nego početak nove stvarnosti: smrt više nema posljednju riječ.
