U psalmu 39 David ne moli za dulji život, bogatstvo ili slavu. Njegova molitva je jednostavna, ali duboka: „Gospodine, daj mi da spoznam svoj kraj i broj dana svojih“.
Ova molitva je poziv na buđenje – podsjetnik koliko je život krhak, a vrijeme dragocjeno.
Danas, u svijetu beskonačnih ekrana i brze zabave, lako je zaboraviti ono što je doista važno. Prosječan Amerikanac provede preko 6 sati dnevno pred ekranom, a tinejdžeri čak 4,8 sati na društvenim mrežama. To su tisuće sati godišnje potrošenih na sadržaje koji brzo izblijede – vrijeme koje se moglo iskoristiti za Boga, obitelj, služenje ili osobni rast.
David nas podsjeća: “I u najboljem stanju čovjek je samo taština.” I dok svijet gura da gradimo svoje ime i gomilamo bogatstvo, Biblija poziva da gradimo oltare, ne imperije. Jer sve što nije vječno – izblijedit će.
Život je poput pare – tu je sada, a nestane već sutra. I baš zato, svaki trenutak treba živjeti svjesno, zahvalno i s pogledom prema vječnosti.
Ova poruka nije tu da te prestraši, nego da te probudi. Mnogi žive kao da imaju bezbroj sutrašnjih dana. Odgađaju pokajanje, zanemaruju poziv, zaboravljaju da sutra nije zajamčeno.
U svijetu koji slavi planiranje i kontrolu, Davidovo shvaćanje ruši iluziju: ne držimo mi vrijeme u rukama – Bog ga drži. I to bi nas trebalo voditi prema poniznosti, a ne oholosti.
Isus je upozorio: “`Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?” (Lk 12,20) – sve što gomilamo, jednom ostavljamo. No ono što ulažemo u vječnost – ostaje.
Ako danas čitaš ove riječi, znaj – ovo možda jest tvoja zadnja prilika. Ne zato što Bog ne voli, nego zato što voli previše da bi te ostavio da zaspeš duhovno.
Vrijeme je da prestaneš živjeti kao da si nepobjediv. Vrijeme je da živiš s namjerom – za Boga i s Bogom.
