Ponekad u životnoj užurbanosti zaboravimo koliko nas Bog doista voli. Trudimo se biti bolji, raditi više, zaslužiti Njegovu naklonost — kao da Njegova ljubav ovisi o našim djelima. No prava istina je jednostavna i oslobađajuća: Bog nas voli jer nas je odlučio voljeti. Njegova ljubav nije nešto što možemo zaraditi; ona je dar.
Jedan otac podijelio je prekrasnu i dirljivu ilustraciju te ljubavi koristeći vlastitog sina. U kratkom videu priča o svom malenom sinu koji još uvijek ne zna govoriti.
“Ovaj dječak nije morao ništa učiniti da bi postao moj sin,” rekao je. “Nije to zaslužio. Još ne govori, proizvodi tek neke zvukove. On je moj sin jer smo ga željeli.”
Te jednostavne riječi otkrivaju dubinu istinske očinske ljubavi — ljubavi koja ne očekuje ništa zauzvrat. Otac jasno objašnjava: “Kada si Božje dijete, to nisi zbog svojih zasluga. Ti si Njegovo dijete zbog Njegove milosti i ljubavi prema tebi. Nikada to ne možeš zaraditi niti otplatiti.”
Božja ljubav se ne mijenja
Dodaje i da njegova briga za sina ne ovisi o tome što dječak može učiniti za njega. To nas podsjeća na još jednu veliku istinu: Božja ljubav prema nama ne mijenja se zbog naših postignuća ili padova. Ona je postojana, vječna i bezuvjetna.
Otac također govori o važnosti posta, ne kao načina da “zadobijemo” Boga, nego da postanemo svjesniji Njegove prisutnosti i ljubavi. “Post nas ne čini Božjom djecom. On nas samo podsjeća koliko nas On već voli,” kaže.
U svijetu prepunom buke i ometanja, post nas usporava i pomaže nam da ponovno čujemo Božji tihi glas — da se sjetimo da smo Njegovi voljeni sinovi i kćeri.
Ne moramo biti savršeni da bismo bili voljeni. Ne trebamo postizati ništa posebno da bismo zadobili Njegovu pažnju. Bog nas je izabrao i nazvao svojom djecom.
Zastanimo danas na trenutak, utišajmo sve što nas odvlači, i prisjetimo se Njegove vjerne, nepromjenjive ljubavi.
