Društvene mreže ponekad nam donesu priče koje na prvu zvuče poput fikcije, dirljive, gotovo nestvarne.
Takva je bila i objava koja je započinjala riječima: “Rekao je ‘Ne zovi doktora, molim te, nema više smisla. Želim te samo uhvatiti za ruku i mirno zaspati’.”
Uslijedio je opis intimnih, posljednjih trenutaka provedenih zajedno – držanje za ruke, prisjećanje na početke veze, prvi poljubac, pogledi puni suza i smijeha. Trenuci bez žaljenja, samo duboka zahvalnost za proživljeno.
I tada, riječi koje parovi izgovaraju kroz život, ali na samom kraju dobivaju vječnu težinu: “‘Ti si ljubav mog života, volim te zauvijek’.” Nekoliko trenutaka kasnije, oči su se zauvijek sklopile.
Vidjevši ovu objavu, može se pomislili da je to – samo priča. No, neki duboki osjećaj govori da iza nje stoji stvarni život, stvarna bol i stvarna, golema ljubav, prenosi Telegraf.
Za ruku je svog Nikolu držala njegova Jasenka, dok je on gubio bitku s najstrašnijom bolešću današnjice. Ovo je njihova priča o ljubavi većoj i od života i od smrti.
Tijelo mu se lomilo od boli
Nikola je u siječnju 2022. doznao dijagnozu – karcinom debelog crijeva, već u 4. stadiju, proširen. Uslijedila je teška borba, operacije, komplikacije i čak 31 agresivna kemoterapija u dvije godine. Tijelo mu se lomilo od boli, posljednjih 30 dana nije mogao jesti niti piti. No, njegov duh ostao je neslomljen. Nikada se Jasenki nije požalio, nikada pred njom zaplakao, već ju je bodrio, uvjeravajući je da će pobijediti. Ona bi plakala sama u automobilu, skrivajući strah. Nikola je do kraja imao lavovsko srce.
Njihova bajka počela je davno, 20. travnja 1996., kada su imali nepunih 16 godina. Polako, korak po korak, prijateljstvo je preraslo u ljubav 8. studenog iste godine. Proveli su zajedno 28 godina – 28 godina čiste ljubavi, poštovanja i prijateljstva. Nisu im trebale velike stvari; uživali su u putovanjima, plesu i pjevanju kod kuće, vožnji biciklom, koncertima, šetnjama. Najvažnije im je bilo – samo biti zajedno, sjediti jedno kraj drugog, držati se za ruke.
Nikola je Jasenku volio bezuvjetno, prihvatio ju je takvu kakva jest, s kilogramima viška i sa spoznajom o mogućoj neplodnosti, poznatom još od njihovih 17 godina. “Netko bi pobjegao, ali on je uz mene ostao usprkos tome”, s ponosom i tugom priča Jasenka o svom “heroju ulice” i anđelu na zemlji.
Materijalne stvari prolaze, ali ljubav ostaje
U oporuku joj je ostavio tri želje. Jedna je bila da umre u svom domu, što je i ispunjeno. Druga, da njegova “Ljutka” (nadimak koji joj je dao kad su imali 16) nastavi živjeti – s čime se i dalje bori. Treća, iznimno važna, je nastavak njihove humanitarne misije.
Prije osam godina počeli su pomagati djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a Nikola je želio da nastave posjećivati djecu na onkološkim odjelima. Jasenka tu misiju nastavlja kroz Udrugu NIKOLA BASTAIĆ, donirajući paketiće pune veselja malim borcima. Za taj je rad dobila nagradu Ponos Hrvatske 2024.
Jasenka poručuje da se ljubav gradi povjerenjem, iskrenošću, svakodnevnim pokazivanjem koliko jedni drugima značite, bivajući tu i u dobru i u zlu. Materijalne stvari prolaze, ali ljubav i sjećanje koje ostavljamo iza sebe, istinski su važni. Jasenka i Nikola bili su blagoslovljeni da oboje imaju za dva života. Kroz nju i kroz udrugu koja nosi njegovo ime, Nikola nastavlja živjeti. Njihova ljubav ostaje vječna inspiracija.
