David Rolfe, poznati britanski redatelj i skeptik, krenuo je u potragu s jednim ciljem – razotkriti navodnu autentičnost Torinskog platna, drevnog platna za koje se vjeruje da je omotavalo tijelo Isusa Krista nakon raspeća. No, ono što je započelo kao pokušaj opovrgavanja, pretvorilo se u put osobnog preobražaja i iznenađujućeg otkrića.
Rolfe je, tijekom svoje istrage, naišao na brojne znanstvene zagonetke. Torinsko platno sadrži iznimno detaljan otisak muškarca koji je pretrpio ozljede identične onima koje opisuje Biblija u vezi s Kristovom mukom – probodene ruke i noge, tragovi bičevanja, rana na boku.
Znanstvenici do danas nisu uspjeli objasniti kako je taj otisak nastao; jedno od tumačenja sugerira da se radi o snažnom izbijanju energije – fenomenu koji se ne može lako objasniti prirodnim putem.
Dodatne analize pokazale su prisutnost peludi koja potječe iz područja Jeruzalema, a način tkanja platna odgovara stilu iz 1. stoljeća. Svi ti elementi doveli su Rolfea do zaključka koji ga je iznenadio: umjesto da opovrgne vjeru, njegova ga je potraga učvrstila u uvjerenju da je Isus zaista živio, bio razapet i – po svemu sudeći – uskrsnuo.
Iako Torinsko platno ostaje predmet rasprava među znanstvenicima i teolozima, priča Davida Rolfea svjedoči o tome kako iskrena potraga za istinom može dovesti do neočekivanih odgovora – i promjene srca.
U svijetu gdje se vjera i znanost često suprotstavljaju, ova priča podsjeća da istinsko istraživanje ne mora imati unaprijed zacrtan ishod.
