U središtu Bliskog istoka, rijeka Eufrat — nekoć izvor života velikih civilizacija poput Babilona, Asirije i Sumerana — danas je na rubu nestanka.
Početkom ljeta 2025., iračke vlasti izvijestile su kako su vodne zalihe zemlje pale na najnižu razinu u posljednjih 80 godina. Službeni podaci kažu da Irak trenutno raspolaže s oko 10 milijardi kubnih metara vode, dok bi ih u ovo doba godine trebalo biti barem 18 milijardi.
Uzroci su višestruki: smanjene oborine, otapanje snijega ispod prosjeka i izgradnja brana u Turskoj i Iranu koje utječu na dotok vode. No, za kršćane koji poznaju biblijska proročanstva, ova ekološka kriza ima i dublje, duhovno značenje. U Knjizi Otkrivenja 16,12 stoji: “Šesti anđeo izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat i presahnu voda njezina da se pripravi put kraljevima s istoka.”
Rijeka koja je tijekom povijesti simbolizirala snagu, plodnost i sigurnost, sada se suši, otkrivajući suho korito koje izaziva strahopoštovanje. Mnogi vjernici vide u ovome potvrdu da se biblijska proročanstva ostvaruju — ne simbolično, nego doslovno, pred našim očima.
Osim što prijeti prehrambenoj sigurnosti i gospodarstvu regije, sušenje Eufrata otvara i pitanje duhovne budnosti suvremenog čovjeka. Dok rijeke presušuju, većina svijeta ostaje zaokupljena društvenim mrežama, zabavom i dnevnim trivijalnostima.
U tom kontekstu, spominje se i drugo proročanstvo iz Otkrivenja 9,14-15, u kojem četiri anđela, vezana kod Eufrata, čekaju određen čas da budu pušteni — i tada će, kaže Pismo, “ubiti trećinu čovječanstva”.
Je li ovo početak nečega daleko većeg? Za neke, to je prirodna posljedica klimatskih promjena i ljudske neodgovornosti. Za druge, to je dio božanskog plana koji nas vodi prema završnim poglavljima ljudske povijesti.
U svakom slučaju, Eufrat više nije samo geografski pojam. On je postao pozornica na kojoj se, kako mnogi vjeruju, odvija presudan dio Božjeg plana. A pitanje koje se nameće glasi: Jesmo li budni — ili samo gledamo, a ne vidimo?
