U svijetu gdje je ženama često uskraćeno pravo na izbor, rad i slobodu, životna priča Bahie Suleimani nadilazi sve granice – siromaštva, spola i zakona.
Rođena u zemlji gdje je žensko tijelo teret, a ne dar, Bahia nije imala ništa osim – volje. Bez škole, bez doma, bez podrške – ali s nečim snažnijim od svega toga: srcem koje je znalo samo jedno – preživjeti, za svoju obitelj.
Kad joj je suprug ostao nepokretan, a dijete gladno, nije imala luksuz očaja. Umjesto toga, uzela je ono što je imala – odlučnost – i stavila masku. Skinula je veo, obrisala vlastiti identitet i postala Bakar, građevinski radnik. Nosila je vreće cementa, miješala malter, penjala se po skelama kao svaki muškarac. U očima svijeta, više nije bila žena – bila je samo par ruku koje rade, leđa koja se ne smiju slomiti, koraci koji nikad ne posustaju.
Prvi tjedni bili su pakao. Sakrivanje svakog pogleda, svakog pokreta. Hodanje “muški”, glas dublji no inače. Čizme su ranjavale njezina stopala, ali čuvale iluziju. Njezino pravo ime više nije imalo značenje. Bila je radnik, najamnik – nevidljiva, jer tako je bila najsigurnija.
Ali život nije prestao tražiti još. Kad su računi postali preteški, a suprugov život ovisio o lijekovima, Bahia je odlučila žrtvovati i vlastito tijelo. Prodala je bubreg – ne u klinici s pljeskom i zahvalnicom, nego u tišini, daleko od očiju koje bi možda prepoznale da je žena. Da je majka. Da je očajna.
Sve – kako bi njezino dijete jelo. Kako bi njezin suprug mogao disati.
Ženin istup potresao je naciju
Kad se istina razotkrila, nije dobila zahvalnost, već kaznu. Oduzeto joj je vozilo za prijevoz materijala. Kazna koju nije mogla platiti odnijela je posljednju nadu. I tek tada je svijet saznao tko je zapravo Bahia Suleimani.
Njezin istup u emisiji 90 minuta potresao je naciju. Žuljevite ruke, umorno lice, pogled koji više ne skriva – obišli su svijet. Pomoć joj je obećana. Ali Bahia zna – pomoć ne briše bol. Ni godine laži. Ni ranu nakon operacije.
Ipak, nije tražila sažaljenje.
„Majka ne bira sebe. Majka bira ono što njezino dijete treba imati“, rekla je.
U svijetu koji ženama brani i sanjati, Bahia je dokazala – ne trebaš glas da bi bila junakinja. Dovoljno je imati srce koje nikada ne odustaje.
