Biblija bilježi tri različita primjera u kojima vidimo kako je Isus koristio pljuvačku kako bi iscijelio ljude:
„Tada donesoše k njemu gluhonijema i zamoliše, da metne na njega ruku. On ga uze iz naroda nasamo, stavi mu prste svoje u uši i pljuvačkom se dotače jezika njegova.“ (Marko 7, 32-33)
„On uze slijepca za ruku i izvede ga van pred selo. Tada pokvasi oči njegove pljuvačkom, metnu ruke na njega i zapita, ga: “Vidiš li što”?“ (Marko 8, 23)
„Kad reče ovo, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom oči slijepčeve I reče mu: “Idi, operi se u kupelji Siloamu – što prevedeno znači Poslan. – Otiđe dakle, opra se i dođe videći.“ (Ivan 9, 6-7)
Isus je među narodom iscjeljivao svaku vrstu bolesti. (Matej 4, 23) Ono što je izgovorio, to se obistinilo. (Psalam 33, 9)
Koristio je pljuvačku za specifične razloge i kako bi ispunio specifične potrebe, koje su se razlikovale od osobe do osobe. Dosezao je ljude ondje gdje su bili u duhovnom neznanju.
U ono se vrijeme vjerovali da pljuvačka ima ljekovita svojstva. Drevna književna djela pokazuju nam mnoge primjere u kojima vidimo da su ljudi koristili pljuvačku, jer su vjerovali da je moguće kroz nju prebaciti silu ozdravljenja iz tijela zdrave osobe u tijelo bolesne osobe. (Na primjer Talmud Baba Bathra.)
VIDI OVO: Ozdravlja li Bog i danas?
Isus je koristio pljuvačku kako bi nadahnuo vjeru
Isus je želio kod bolesnih potaknuti vjeru, jer su Židovi vjerovali da je bolest ili tjelesno oboljenje bio sud od Boga. Bolesni su vjerovali da nemaju Božju naklonost.
Zbog ovog načina razmišljanja izgubili su nadu u iscjeljenje. Zato je Isus koristio ovakav način kako bi im pokazao da je njegova želja i namjera blagosloviti ih, kako bi imali nadu.
Iako nije postojala hipotetska vrijednost iscjeljenja u pljuvački, njezino korištenje bilo je samo djelo koje bi osnažilo vjeru bolesnoga i omogućilo mu pouzdanje u Božju silu, kako bi dobio ili dobila željen blagoslov. Jer bez vjere, nitko ne može biti iscijeljen. (Hebrejima 11, 6)
U slučaju sa slijepim čovjekom iz Ivanovog evanđelja 9. poglavlje, Isus je pljuvačku pomiješao s glinom kako bi čovjeku pokazao njegove mogućnosti stvaranja, koje su istoznačne Božjim mogućnostima, budući da je Bog stvorio čovjeka od praha zemaljskog. (Postanak 2, 7)
Kao rezultat toga, vjera ovoga čovjeka bila je povećana i vratio mu se vid. Kasnije, taj je čovjek otvoreno ispovjedio svoju vjeru u Isusa religijskim vođama govoreći: „Otkako je svijeta, nije se čulo, da je tko otvorio oči rođenom slijepcu. Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.“ (Ivan 9, 32-33)
Izvor: Bibleask.org; Prijevod: Ivan H.
