U brdima sjeveroistočne Indije, u državama Manipur i Mizoram, živi zajednica koja sebe naziva Bene Menashe – „Sinovi Manašea“.
Tvrde da su potomci jednog od deset izgubljenih izraelskih plemena, raseljenih još 722. godine pr. Kr. nakon što je Asirsko carstvo osvojilo sjeverno izraelsko kraljevstvo.
Njihove molitve sadrže hebrejske riječi, šabat drže kao sveti dan, a običaji i blagdani koje prakticiraju čudesno se podudaraju s Mojsijevim zakonom, premda ih nikada nisu učili iz knjiga ili od misionara. Ove su prakse, tvrde, naslijedili od svojih predaka kroz stoljeća usmene predaje.
No ono što je doista iznenađujuće jest da je izraelska vlada 2005. godine službeno priznala ovu zajednicu kao potomke izgubljenog plemena Manaše. Time je otvoren put njihovom povratku u Izrael nakon gotovo tri tisućljeća.
Priča dobiva dodatnu dramatičnost u svibnju 2023. kada izbijaju etnički sukobi u toj regiji Indije. Sinagoge su spaljene, svici Tore uništeni, a članovi zajednice bili su prisiljeni bježati kako bi spasili živote.
Unatoč tisućama godina opstanka, njihovo postojanje odjednom biva ozbiljno ugroženo. No nisu jedini – slični procesi događaju se diljem svijeta. Izgubljene židovske zajednice iz Etiopije, Latinske Amerike, Nigerije, pa čak i Kine, doživljavaju duhovno buđenje i traže povratak svojim korijenima.
Ispunjenje biblijskih proročanstava?
Ono što sve više vjernika tumači kao slučajnost, mnogi drugi prepoznaju kao ispunjenje biblijskih proročanstava. Knjiga proroka Ezekiela govori: „Uzeti ću vas iz među naroda i sabrati iz svih zemalja te vas dovesti u vašu zemlju.“ No to proročanstvo ne govori samo o geografskom povratku, već i o duhovnoj obnovi – „Dat ću vam novo srce i nov duh.“
U kontekstu posljednjih vremena posebno se ističe otkrivenje o 144.000 zapečaćenih iz 12 izraelskih plemena, gdje je Manaše izričito naveden. Zanimljivo je da pleme Dan nedostaje – što su mnogi protumačili kao znak njegove povezanosti s idolopoklonstvom i mogućom ulogom u budućim proročkim događajima.
Zapečaćeni, kako ih opisuje Knjiga Otkrivenja, nisu simbolična skupina, već stvarni potomci izraelskih plemena – 12.000 iz svakog, točno imenovanih.
Povratak Manašea tako nije samo priča o identitetu i opstanku, već i o Božjoj vjernosti kroz stoljeća. Ako Bog nije zaboravio jedno izgubljeno pleme nakon 2.700 godina, možemo li sumnjati da će zaboraviti nas?
Danas, dok se stari svitci spaljuju, ali novi identiteti izranjaju, pitanje koje se postavlja svakome od nas glasi: „Ako se proročanstva ispunjavaju pred našim očima – jesmo li spremni prepoznati znakove vremena?“
