Godinama je među mnogim kršćanima prevladavalo uvjerenje da je njihova dužnost bezuvjetno podržavati Izrael – politički, financijski, molitveno i duhovno.
Pozivanje na biblijski stih iz Postanka 12,3 – „Blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju, a proklinjat ću one koji te proklinju“ – često se koristi kao argument da svaka kritika ili suzdržanost prema modernoj državi Izrael predstavlja neposluh Bogu. No, je li to doista tako jednostavno?
U tradicionalnom pogledu postoje četiri glavna stupa podrške Izraelu: obećanje, molitva, proročanstvo i ljudi. Prvi stup temelji se na ideji da Bog blagoslivlja one koji blagoslivljaju Izrael, što se interpretira kao politička, financijska i moralna podrška državi Izrael.
Neki idu tako daleko da vjeruju kako bi kršćani trebali bezuvjetno podržavati svaki izraelski potez – bez propitivanja, bez kritike, čak i bez suosjećanja prema palestinskom narodu.
Drugi stup je molitva za Jeruzalem, temeljena na Psalmu 122,6: „Molite za mir Jeruzalema: neka budu sretni oni koji te ljube.“ Ovo se često shvaća kao zapovijed za svakodnevnu molitvu za sigurnost i mir izraelskog naroda.
Treći stup govori o proročanstvima. Vjeruje se da Izrael mora opstati kao nacija kako bi se ispunila biblijska proročanstva posljednjih vremena. A četvrti stup podsjeća da su Židovi Božji izabrani narod i da Bog s njima ima poseban plan, bez obzira na njihovo trenutno odbacivanje Isusa kao Mesije.
Što zapravo znači podržavati Izrael?
Međutim, postavlja se važno pitanje: što zapravo znači podržavati Izrael iz kršćanske perspektive? Je li moguće zauzeti stav koji istovremeno izražava ljubav prema izraelskom narodu, ali ne odobrava svaku političku ili vojnu odluku izraelske države?
Nakon terorističkog napada Hamasa 7. listopada 2023., u kojem je poginulo oko 1.200 Izraelaca, uslijedio je izraelski vojni odgovor koji je, prema dostupnim podacima, rezultirao s više od 56.000 poginulih i 132.000 ranjenih u Gazi. Nitko razuman ne opravdava Hamasove zločine, ali kršćani imaju moralnu obvezu zapitati se: je li razmjerno nasilje izraz Božje pravde?
U Starom zavjetu nalazimo situacije kada Bog izravno zapovijeda narodu Izraela da uništi određene narode. No, to su bile specifične Božje zapovijedi unutar teokratskog sustava. Današnja država Izrael nije teokracija i njezine odluke nisu božanski inspirirane. Zato podržavati Izrael ne znači automatski opravdavati svaki njihov potez.
Pogledajmo i pitanje molitve. Hebrejska riječ „šalom“ ne znači samo politički mir, nego i cjelovitost, ozdravljenje i pomirenje s Bogom. Apostol Pavao u Rimljanima 10,1 kaže: „Moja želja i molitva Bogu za njih je da se spase.“ Dakle, moliti za Izrael ne znači moliti za vojnu nadmoć, već za spasenje duša – i Židova i Arapa.
Što se tiče proročanstava, važno je shvatiti da Bog ne treba ljudsku pomoć da ispuni svoja proročanstva. Naša dužnost nije čuvanje političkih granica, već vjernost Božjoj volji. A kada govorimo o izabranom narodu, Novi zavjet jasno razlikuje etnički Izrael od duhovnog Izraela. Pavao piše u Rimljanima 9,6: „Nisu svi Izraelci oni koji potječu od Izraela.“ Pravi Izrael čine oni koji imaju vjeru poput Abrahamove – Židovi i nežidovi koji pripadaju Kristu.
Novi zavjet ne zapovijeda političko podržavanje Izraela
Novi zavjet nigdje ne zapovijeda kršćanima da podržavaju političku državu Izrael. Kršćanska podrška bi trebala biti uvjetovana vjernošću Božjim načelima – pravdi, milosrđu i istini. Podržavati Izrael ne znači zatvarati oči pred nepravdom, niti ignorirati patnje palestinskog naroda.
Biti kršćanin znači prije svega biti odan Božjem kraljevstvu, a ne zemaljskoj zastavi. U vremenu sve dubljih podjela, možda je upravo sada pravi trenutak da preispitamo što zapravo znači biti “na Božjoj strani”.
