Postoji trenutak u životu svakoga vjernika kada shvatimo da je dosta. Dosta laži neprijatelja, dosta osjećaja manje vrijednosti, nedostatnosti i nekompetentnosti.
Takvi osjećaji ne dolaze od Boga, nego od onoga koji želi ukrasti naš mir i naš identitet. A upravo tada dolazi otkrivenje: u Kristu imamo vlast, u Njegovu imenu, u Njegovoj krvi i kroz Duha Svetoga imamo snagu reći – ne.
Kada čovjek spozna snagu u Isusu Kristu, tada prestaje biti rob straha. Uči reći: „Ne, neću dopustiti mislima manje vrijednosti da me zarobe. Ne, neću dopustiti neprijatelju da uđe u moj dom i oduzme mir mojoj obitelji. Ne, neću odustati, jer ako je Bog za mene, tko može biti protiv mene?“
Kultura stresa i Božji prioriteti
Naša suvremena kultura neprestano naglašava uspjeh, produktivnost i neumorni rad. Mnogi ljudi zato žive iscrpljeni i pod stresom. No stres je neprijatelj svih – i vjernika i nevjernika. Kao kršćani moramo se zapitati: kada nalazimo vrijeme za Boga? Kada hranimo svoju vjeru, svoj duh, kada stojimo u molitvi i proučavamo Riječ?
Ako ne pronalazimo vrijeme za te stvari, tada je potrebno preispitati prioritete. Naučiti reći “ne” ponekad znači sačuvati svoje srce za ono najvažnije – za zajedništvo s Bogom. Kada kuca tjeskoba, kada nas proziva briga, imamo pravo reći: „Ne, ovo nije moje. Moj život pripada Gospodinu.“
Više od pobjednika
Sveto pismo uči da smo „u svemu više nego pobjednici po Onome koji nas ljubi“ (Rimljanima 8,37). To znači da nismo pozvani živjeti poraženo, obeshrabreno i slomljeno. Isus nije umro na križu da bismo ostali robovi straha i sumnje, nego da bismo hodili u pobjedi. Naučiti reći „ne“ neprijatelju često može biti početak oslobođenja.
Psalmist kaže: „Spominjat ću se djela Jahvinih, da, spominjat ću se čudesa tvojih pradavnih“ (Psalam 77,11). Pogled unatrag pomaže nam vidjeti koliko je Bog bio vjeran – kako nas je iznova i iznova vodio, štitio i otvarao vrata. Sjećanje na Božja djela rađa zahvalnost, a zahvalnost produbljuje vjeru.
Puritanski propovjednik Thomas Watson zapisao je: „Sjećanje na Božju milost rađa zahvalnost u srcu.“ Upravo zato je zahvalno srce ključna stavka svake molitve.
Onaj koji nikada ne ostavlja
Život nas ponekad odvodi daleko od ljudi s kojima smo nekada hodali. No postoji Jedan koji nikada ne razočarava, koji nikada ne napušta i koji jedini može ispuniti naše najdublje potrebe. To je Isus Krist, Onaj koji je obećao: „Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti.“
U Njegovoj prisutnosti ima punine radosti (Psalam 16,11). Kada Isus uđe u srce, donosi radost koja ostaje i u najmračnijem trenutku, radost koja ne nestaje usred kaosa.
Biblija kaže da je Isus Krist „ime nad svakim imenom“. Kada izgovorimo Njegovo ime, sile tame moraju uzmaknuti, lanci se raskidaju, bolesti odlaze. Zato se nikada ne trebamo stidjeti Evanđelja, niti kompromitirati Božju Riječ da bismo se uklopili u svijet.
Uz to, Duh Sveti je dar koji svaki vjernik treba. On je naš učitelj, vodi nas u svu istinu, daje mudrost, savjet, snagu i znanje. Kroz Njega nam Bog daruje novo srce i novi duh, kako je zapisano u Ezekielu 36,26–27.
Borba i pobjeda
Svatko će u životu susresti vlastitog Golijata, prijeći kroz vlastito Crveno more ili se naći u lavljoj jami. Ali baš tada Bog pokazuje svoju silu. Njegova Riječ nas ohrabruje: „Gospodin će se boriti za vas, a vi ćete biti mirni“ (Izlazak 14,14). To je obećanje koje nam daje sigurnost i snagu da ustrajemo.
