Isus Krist nije došao samo oprostiti naše grijehe, nego i osloboditi nas od njihove sile. Njegova smrt na križu daje oproštenje, a Njegov Duh daje snagu da se odvojimo od svega što onečišćuje dušu i tijelo.
U središtu tog poziva nalazi se pitanje čistoće – i to posebno u vremenu kad je golotinja postala normalizirana u društvu.
Golotinja i Božji plan
Biblija od samoga početka otkriva da golotinja nije neutralna stvar. Nakon pada u Edenskom vrtu, Adam i Eva „spoznaše da su goli” (Post 3,7) i sakrili su se od Boga. Golotinja je postala simbol srama, posljedica grijeha.
Bog je sam načinio odjeću za čovjeka, pokrivajući njihovu sramotu (Post 3,21). To nam pokazuje da Božji plan za čovjeka nije izlaganje golotinje, nego čistoća i dostojanstvo.
U Novom zavjetu nalazimo jasne pozive na čednost i skromnost. Apostol Pavao piše: „Isto tako žene – u pristojnu odijelu, sa stidom i umjerenošću neka se kite” (1 Tim 2,9). Bog ne želi da tijelo, koje je hram Duha Svetoga (1 Kor 6,19), bude izloženo kao predmet požude i trgovine.
Golotinja u kulturi današnjeg svijeta
Naša generacija suočava se s poplavom golotinje na svim razinama – u filmovima, serijama, reklamama, glazbenim spotovima i društvenim mrežama. Golotinja se koristi da bi privukla pažnju, povećala prodaju ili stvorila senzaciju. Ono što je nekoć bilo skriveno i smatrano sramotnim, danas se predstavlja kao normalno ili čak poželjno.
Međutim, za kršćane nema neutralnog gledanja golotinje. Isus jasno upozorava: „Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu” (Mt 5,28). Golotinja u medijima i umjetnosti postaje ulaz u grijeh, jer hrani požudu očiju i srca. Nije slučajno da Pismo upozorava: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu” (1 Iv 2,15). Ljubav prema golotinji i ljubav prema Bogu ne mogu ići zajedno.
Zašto je odbacivanje golotinje nužno?
Postoji više razloga zašto vjernik mora odbaciti svjesno gledanje i prihvaćanje golotinje:
-
Krist je umro da nas očisti – svjesnim gledanjem golotinje preziremo Njegovu žrtvu koja nas oslobađa od nečistoće.
-
Pozvani smo na svetost – „Očistimo se od svake ljage tijela i duha” (2 Kor 7,1). Golotinja ne gradi svetost, nego je razara.
-
Golotinja vodi u požudu – gledanje golotinje nikada ne vodi bliže Bogu, nego udaljava srce.
-
Ljudsko tijelo nije roba – prihvaćanjem golotinje odobravamo grijeh onih koji svoje tijelo izlažu radi zarade ili slave.
-
Licemjerje – mnogi koji gledaju golotinju ne bi nikada dopustili da njihova kći ili supruga glumi u takvim scenama.
Kršćanin kao stranac u kulturi golotinje
Svijet nas uvjerava da ne smijemo biti „čudni” i da moramo pratiti trendove kako bismo bili relevantni. Ali kršćanin nije pozvan biti „cool”, nego svet. Apostol Pavao piše: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti” (Rim 12,2). To znači i odbaciti kulturu golotinje i požude.
Da, to može značiti da će nas drugi smatrati čudnima, ali upravo je to autentično svjedočanstvo svijetu – pokazati da postoji drugačiji put, put čistoće i slobode u Kristu.
Radost čista srca
Isus je rekao: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati” (Mt 5,8). Tko odbaci golotinju i čuva oči, čuva srce za Boga. To nije život ograničenja, nego život slobode. Istinska radost ne nalazi se u površnim zadovoljstvima golotinje, nego u zajedništvu s Bogom koji nas ispunjava do kraja. „Obilje je radosti pred licem Tvojim, naslada je u desnici Tvojoj dovijeka” (Ps 16,11).
Krist nas je otkupio da budemo čisti. Zato kršćanin ne može koketirati s golotinjom. Ona nije umjetnost, niti neškodljiva zabava, nego oružje neprijatelja kojim želi zarobiti oči i srce. Naš poziv je jasan: odbaciti golotinju, čuvati oči i srce te živjeti u svetosti, jer samo čisto srce može gledati Boga.
