U Bibliji nalazimo jasno upozorenje da će u posljednjim vremenima ljudi postajati sve više sebični, okrenuti samo vlastitim željama i zadovoljstvima.
Apostol Pavao piše Timoteju: „U posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će biti sebeljubivi, lakomi, hvastavi, oholi, hulitelji, nepokorni roditeljima, nezahvalni, nesveti…” (2 Tim 3,1-5).
Kada pogledamo svijet oko sebe, vidimo kako se to proročanstvo ostvaruje pred našim očima. Društvo sve više potiče stav „ja, meni, moje”, dok se briga za bližnje povlači u drugi plan.
Sebičnost je korijen mnogih problema. Ona razara brakove jer čovjek stavlja vlastite požude i želje iznad zavjeta koje je dao pred Bogom i iznad obitelji kojoj pripada. Ona stvara nepravdu i glad u svijetu jer jedni gomilaju dok drugi oskudijevaju. Ona pokreće ratove jer narodi i vođe misle samo na vlastite interese. Sebičnost uvijek ide ruku pod ruku s ponosom i grijehom, a njezine posljedice razaraju i pojedinca i zajednicu.
Prava ljubav nije usmjerena na sebe
Bog nas poziva da iziđemo iz tog začaranog kruga. On želi da padnemo iz ljubavi prema vlastitom egu i da naučimo voljeti one koje nam je dao – naše obitelji, djecu, braću i sestre u Kristu. Prava ljubav nije usmjerena na sebe nego na drugoga. Isus nas uči da ljubimo svoje bližnje kao same sebe, a u prispodobi o ovcama i jarcima jasno pokazuje razliku između onih koji su živjeli za druge i onih koji su živjeli samo za sebe. Onima koji su hranili gladne, pojili žedne, posjećivali bolesne i zatvorenike, Gospodin će reći: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
Istina je da nas ponizuje pomisao kako život ide dalje i nakon naše smrti, kako zemlja i narodi nastavljaju postojati i bez nas. Ali upravo u toj spoznaji skriva se poziv na skromnost i zahvalnost. Nismo središte svemira, a ipak nam je Bog dao priliku da svojim životom pokažemo ljubav i nesebičnost. To je put koji mijenja svijet – ne kroz samodostatnost, nego kroz služenje.
Umjesto da obožavamo sebe, pozvani smo služiti Bogu i drugima. Sebičnost zatvara oči, ali ljubav ih otvara. Samo onaj tko se odrekne života za sebe i živi za Krista i bližnje, naći će pravi smisao i nasljedstvo u Kraljevstvu Božjem.
Ivan Krstitelj polaže glavu na panj za Isusa.Glava je um a Isus je besmrtna duša koja rađa čovjeka po drugi put.Kada se čovjek rodi u Isusu i umre u staroj prirodi takav čovjek može ljubiti i neprijatelje jer božanska priroda može činiti sva čuda.Isus ja sam činio čuda a vi možete Još i veća ali samo rođeni u božanskoj prirodi.