Žena koja je svoje srce potpuno predala Bogu nikada ne može biti slomljena. Ne zato što je život bez kušnji, nego zato što je Onaj u kojem je pronašla snagu veći od svega što se može dogoditi u ovom svijetu.
Takva žena zna da su njezini koraci određeni i vođeni Božjom rukom, da su njezine molitve uslišane i da joj je sigurnost u Onome koji je obećao: „Veći je Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu“ (1 Iv 4,4).
Ali kako postati takva žena – snažna u vjeri, ukorijenjena u Božjoj riječi, puna nade i povjerenja? Ključ leži u nekoliko jednostavnih, ali duboko životnih koraka.
1. Počni dan s Bogom
Jutro je dar. Nakon sna, dok je um bistar i tijelo odmorno, upravo tada možemo Gospodinu dati ono najbolje od sebe.
Ako prvo što učinimo ujutro jest molitva, čitanje Biblije ili pjesma zahvalnosti, mi u srce dana unosimo mir i snagu odozgor. Kada to ne činimo, dan nas lako preplavi obvezama i stresom, pa molitva ostane odgođena do večeri, kada više nemamo snage.
Dajući Bogu prve plodove svoga dana, priznajemo Njegovu vlast i tražimo da On vodi naše korake.
2. Ostanite povezani cijeli dan
Molitva nije samo pet ili deset minuta ujutro. To je razgovor koji traje. Dok vozimo, dok radimo, dok šetamo – naše srce može neprestano govoriti: „Hvala Ti, Gospodine.“
Kratka molitva, tiha pjesma, jednostavna misao usmjerena k Bogu – sve to održava zajedništvo s Njim. Na taj način gradimo naviku stalne povezanosti s Duhom Svetim.
3. Ukloni grijeh iz života
Ovo je najteži korak, jer zahtijeva iskrenost i odlučnost. Grijeh nas odvaja od Boga, čini srce tvrđim i udaljava nas od Njegove prisutnosti. Pavao nas podsjeća: „Plaća grijeha je smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu“ (Rim 6,23).
Zato je potrebno odbaciti sve što nas zarobljava, bilo da je riječ o lošim navikama, mislima ili postupcima. Nitko nije savršen, ali Božja milost nas podiže i osnažuje da živimo u svetosti.
4. Stavi se na raspolaganje Gospodinu
Isus nas uči: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim“ (Mt 22,37). Kada volimo Boga, tada se i predajemo službi. To može biti propovijedanje, pjevanje, pomaganje drugima, svjedočenje o onome što je Bog učinio u našem životu. Nije važno koliko je veliko ili malo naše djelo – ono postaje dragocjeno ako je učinjeno u ljubavi prema Bogu.
Molitva je temelj svega. To nije ritual za „posebne ljude“, nego izravan razgovor svakoga od nas s našim Stvoriteljem. Ona je poput disanja duše, snaga koja nas drži uspravnim i usmjerenim na nebo. Kada molimo u vjeri, ne samo da se mi mijenjamo, nego se mijenja i svijet oko nas.
Zato, bez obzira u kojem se životnu razdoblju nalazimo, budimo strastveni u molitvi. Ona nas približava Ocu, podsjeća da nismo sami i daje nam snagu da ustrajemo. A kada srce žene – ili bilo kojeg Božjeg djeteta – bude u potpunosti u Gospodinu, tada ono zaista nikada ne može biti slomljeno.
