Od najranijih dana Crkve Biblija upozorava vjernike da budu budni i oprezni pred prijevarama koje će obilježiti posljednja vremena.
Isus je u Mateju 24 jasno rekao da će se pojaviti lažni proroci i učitelji, a apostol Pavao je pisao da se kršćani ne smiju „brzo pokolebati u umu niti se uplašiti“ (2 Sol 2,2).
U središtu svega stoji nauk o Gospodinovu skorom dolasku – istina koja stoljećima ulijeva nadu i potiče vjernike da žive spremni, u svakom trenutku. No u svakoj generaciji pojavljuju se i iskrivljenja koja slabe tu budnost.
Na tu temu nedavno se osvrnuo pastor Allen DiDio, govoreći o sve glasnijim nagađanjima i spekulacijama vezanim uz proročanstva. Istaknuo je kako postoje tri glavne prijevare koje neprijatelj danas pokušava unijeti u Crkvu, s ciljem da oslabi vjeru i spremnost Božjeg naroda.
1. Postavljanje datuma umjesto iščekivanja
Prva opasnost je predviđanje točnih datuma Kristova povratka. DiDio upozorava da svaka tvrdnja o određenom danu ili godini ruši temelj biblijskog učenja – da se Isus može vratiti u bilo kojem trenutku. „Onaj tko predviđa datum, potkopava hitnost i iščekivanje koje je srž kršćanskog života“, istaknuo je. Kada ljudi vjeruju da Krist dolazi tek na određeni datum, gube osjećaj pripravnosti za sadašnji trenutak.
2. Razočaranje i podsmijeh nakon lažnih proročanstava
Druga prijevara jest razočaranje koje nastaje nakon što se navodni proročki datumi pokažu pogrešnima. „Očekivanje plus razočaranje jednako je obeshrabrenju“, rekao je DiDio. Kada se najave ne ispune, mnogi postaju cinični i podsmjehuju se samoj ideji proročanstva. Ta duhovna rana širi se u crkvama, potičući apatiju i gubitak nade. Upravo to, upozorava pastor, neprijatelj želi – da se vjernici umore i odustanu od bdijenja.
3. Ekstremne reakcije koje iskrivljuju nauk
Treća opasnost je pretjerana reakcija. Neki, u želji da izbjegnu pogreške, potpuno odbacuju zdravo učenje o Isusovu povratku ili uzeću. „Mnogi su se odrekli istine vođeni emocijama, a ne Pismom“, kaže DiDio. Takvi postupci ostavljaju crkvu „bez kacige“, ranjivu na nove obmane. Umjesto uravnoteženog proučavanja cijelog Božjeg savjeta, vjernici odlaze u krajnosti koje otvaraju vrata još većim zabludama.
Nada koja ostaje
Unatoč tim opasnostima, DiDio poziva kršćane da ne napuste svoju nadu. Proročanstvo nije dano da stvori zbrku, nego da izgradi i ohrabri Crkvu. „Bdijenje i očekivanje nisu odvraćanje od velike zapovijedi, nego osnaženje za nju“, poručio je.
Zaključio je riječima da poziv nije u trčanju za senzacijama i nagađanjima, nego u ukorijenjenosti u Božjoj riječi. Vjernici trebaju čvrsto držati obećanja o Kristovu povratku i dopustiti da ta nada oblikuje njihove živote – svete, budne i spremne.
